Ugledni crnogorski arheolog, mr Mladen Zagračanin, objavio je "strip" prikaz geneze crkve Svete Trojice na Rumiji, gdje se u poznatoj rumijskoj litiji vjekovima iznosi krst Svetog Jovana Vladimira.
Zagarčanin je, kako je na društvenoj mreži fejsbuk naveo, prikaz uradio na osnovu arheoloških podataka prikupljenih tokom 19 godina istraživanja, a u kojima su sabrani svi naučni podaci kako bi se objasnio kompleksan i veoma dugotrajan proces prelaska iz paganskog u hrišćansko.
"Odnosno, ovo je najjednostavnije objašnjenje o tome kako je tekao nastanak crve Svete Trojice na 1596 metara nadmorske visine. Kada me neko pita : Je li bila, brate?, ja ne umijem da mu odgovorim odmah, da mu prenesem sva znanja i analogije koje i dan danas postoje na ovim prostorima - jer kako neznavenom i neupućenom kazati da su to dugi procesi koje ovo današnje ludilo površnosti i neznanja ne može da shvati", ističe poznati arheolog i dalje objašnjava:.
Kultno mjesto u paganskim vremenima je imalo svoje značenje, svoju bit u svijesti ondašnjih stanovnika gvozdenog doba. Oni su slavili "heroiziranog pokojnika" i bili su u nekom drugom poimanju "religije" i zato su određene mogile (tumule) tretirali kao sveta mjesta.
Dolaskom hrišćanstva i ustanovljenjem nove vjere sva ta idolopoklonička mjesta su morala biti izbrisana kako bi nestala iz svijesti tadašnjih stanovnika. Krvna žrtva klanjem sitne i krupne stoke, posipanje krvlju ili tečna libacija, lelekanje (istina ostalo i danas) morali su biti ukinuti kako bi se otvorio put hrišćanstvu, kakvog ga danas poznajemo.
Na vrhu Rumije je bila mogila-tumul (grob u vidu ciste gdje je neka znamenita ličnost toga doba bila sahranjena), kao što sličnih mogila (tumula) ima nebrojeno mnogo na dominantnim mjestima, na samo na prostoru Bara, nego i mnogo šire. Primjeri su, recimo: "Velja mogila" u Gornjem Šušanju (foto), "Vrh od Grobovlja" na Volujici, "Mogila od Krsta" u Mrkojevićima ili tumuli u Sutomoru i Dobrim Vodama.
Zanimljivo je da se na jednom tumulu više Zagrađa iznosio krst uz pjesmu: "Krst se nosi Bog se moli gospode pomiluj", identično kao što se to pjevalo ili pjeva tokom Rumijske litije i dan danas. Na Veljoj mogili i sada postoji oltar, i nakon stotina godina i sada se vrši hrišćansko bogosluženje na praznik Svetoga Spasa (to može?). Ko nije bio neka pogleda fotografiju.
Mi danas bogoslužbeni prostor shvatamo kao arhitekturu koja mora biti sagrađena od kamena vezanog malterom, ali nije tako uvijek bilo. Za iznošenje Vladimrovog krsta, a suludo je misliti da se krst takve veličine istorijskog i crkvenog značaja može podići bez prethodne liturgije ranom zorom na praznik Svete Trojice, dovoljno je da se mjesto osvešta ili da se od kamena napravi crkvica sa osnovnim liturgijskim potrebama: đakonikonom, protezisom (tada) kamenim oltarom ... kakva je bila.
Crkva može da bude od drveta, pokrivena slamom, ili od blokova ređanih u suvomeđi pokrivena drvenim gredama (da li može da traje, ne!, jer miješati malter na toj visini je suludo i skupo, kao što je skupo bilo Crnogorcima i Hercegovcima, ili u cijelom dinarskom kraju, podizati boravišne kuće vezane malterom; kamen, crljanica kao vezivo i drvene grede krova prekrivene kamenim pločama ili slamom) kao što je crkva Svetog Romana ili Marka na sutormanskom sjedlu, gdje se do 19. vijeka takođe iznosio krst.
Zašto rušiti ako je nešto postojalo? Ako nije zabilježeno fotoaparatom ne znači da nije bilo... Postoje i druge metode istine, ili treba ukinuti arheologiju kao nauku i sve druge arheometrijske pomoći. Eto, u prilog protiv bezumnosti, a na osnovu nauke, na uvid svima, bez populističkih i političkih gluposti... Pa vi rušite ako mislite da treba, al ako rušite, niste daleko od onih koji misle da je zemlja ravna ploča, vi nas vraćate u pagansko.