Prošle sedmice u Baru je održana godišnja skupština Udruženja penzionera, događaj na kojem se, pored osvrta na aktivnosti iz prethodnog perioda, otvorilo i jedno suštinsko pitanje koje se tiče života hiljada najstarijih građana.
Penziner, dr sci Miodrag Banović, profesor u osmoj deceniji života i poznati dugogodišnji društveno-politički aktivista, funkcioner, sportski radnik, volonter, humanista, ekolog i ljubitelj prirode, predložio je da ljekovi koji se propisuju penzionerima budu besplatni i da se njihova nabavka finansira iz Fonda zdravstva Crne Gore. On je naglasio da je potrebno da se ovaj predlog uputi nadležnim institucijama kako bi penzioneri imali sigurnost u nastavku terapije u svojim preostalim godinama.
Banović, čovek izuzetno poznat i svestran, koji godinama razvija sport, zdrave načine života i aktivno učestvuje u brojnim humanitarnim i ekološkim inicijativama, svojim primjerom pokazuje da briga za druge ne prestaje ni sa godinama. Uzgred, njegov predlog, kako se komentariše, nije samo inicijativa u zdravstvenom sistemu, već i izraz duboke društvene odgovornosti i humanosti prema generacijama koje su gradile ovu državu.
Za ljude u poznim godinama, čije zdravstvene potrebe rastu, a primanja su često ograničena, ovo nije pitanje komfora, već osnovnog prava na liječenje i dostojanstven život. Svakodnevica mnogih penzionera u Crnoj Gori, pa time i u Baru, svodi se na tešku računicu – da li platiti račune, kupiti hranu ili podići terapiju koja im je neophodna. Takav izbor ne bi smio da postoji u društvu koje želi da se nazove socijalno odgovornim.
Takođe, može se konstatovati da predlog koji je iznio Banović nije zahtjev privilegije, već poziv na odgovornost. Ako se želi pokazati stvarna briga za najstarije građane, onda upravo ovakve inicijative treba ozbiljno razmotriti i pretvoriti u konkretne odluke.
Pitanje ljekova za penzionere, na kraju, nije samo zdravstveno pitanje. To je mjera humanosti jednog društva i način na koji se ono odnosi prema generacijama koje su mu posvetile svoj radni vijek.