Dvostruko ubistvo kod Lješa otvorilo staru ranu: Krvna osveta i dalje živi
Brutalno dvostruko ubistvo koje se proteklog vikenda dogodilo u mjestu Baldren kod Lješa potreslo je Albaniju i čitav region, a istovremeno ponovo otvorilo pitanje da li je krvna osveta i dalje živa u 21. vijeku.
U automobilu koji je izrešetan mecima pronađena su tijela supružnika Krešnika Mujecija (39) i njegove supruge Gentijane Mujeci (32). Prema navodima albanskih medija, bračni par je neposredno prije zločina boravio u jednom restoranu, odakle su se vraćali kući. Na putu su ih, kako pokazuju video-snimci sa nadzornih kamera, sačekale maskirane osobe koje su im priredile zasjedu i otvorile vatru na vozilo sa prednje strane.
Istraga je vrlo brzo dovela do mogućeg motiva koji datira još iz 2016. godine. Tada je kod Skadra ubijen Genc Milaj, a jedan od osumnjičenih bio je upravo Krešnik Mujeci. Iako je sa još dvojicom braće bio izveden pred sud, svi su oslobođeni.
Deset godina kasnije, albanski mediji navode da su za likvidaciju supružnika osumnjičeni Adrijano Milaj (22), Fljorin Milaj (36) i Renato Milaj (23), za kojima policija traga. Posebnu pažnju javnosti izazvala je činjenica da je među žrtvama i žena, što se tradicionalno rjeđe povezuje sa klasičnim oblicima krvne osvete.
Ovaj slučaj mnogi u Albaniji već nazivaju tipičnim primjerom “uzimanja pravde u svoje ruke”, odnosno nastavkom stare prakse u kojoj porodica ubijenog, nezadovoljna sudskim ishodom, nakon godina čekanja odlučuje da sama izvrši osvetu.
No, ono što se danas dešava u susjedstvu nekada je duboko pogađalo i Crnu Goru. Krvna osveta bila je jedan od najtežih društvenih problema stare Crne Gore, posebno u vremenima kada nije postojala snažna državna vlast, razvijeno sudstvo ni institucije koje bi mogle da garantuju pravdu.
Kako je izgledala krvna osveta u Crnoj Gori
U staroj Crnoj Gori, ali i u Brdama, Hercegovini i dijelovima Stare Srbije, čast porodice i bratstva smatrana je svetom stvari. Ako bi neko ubio člana porodice, od rođaka se očekivalo da osvete krv. Ukoliko to ne bi učinili, porodica bi često bila izložena stidu, preziru i gubitku ugleda.
Tako su nastajali višegodišnji, pa i višedecenijski sukobi između bratstava i plemena. Neka ubistva povlačila su nova, a osveta se prenosila sa generacije na generaciju. Dešavalo se da djeca naslijede neprijateljstvo očeva i djedova, a da ni sama ne znaju kako je sve počelo.
Ljudi su živjeli na oprezu, nosilo se oružje, putovalo u pratnji, a svadbe, sahrane i sabori često su bili mjesta novih obračuna. Porodice su se dijelile, sela zavađala, a čitavi krajevi živjeli u strahu.
Ko je iskorijenio krvnu osvetu u Crnoj Gori
Najveći istorijski iskorak u suzbijanju krvne osvete vezuje se za vladiku i vladara Petra II Petrovića Njegoša, a potom i za knjaza Nikolu I Petrovića Njegoša.
Njegoš je shvatio da narod ne može graditi državu dok brat ubija brata i dok se pravda traži puškom umjesto zakonom. Zato je oštro udarao na plemenske podjele, uvodio red i sudsku vlast, a krvnu osvetu proglašavao zlom koje razara narodnu snagu.
Poslije njega, knjaz Nikola nastavio je izgradnju moderne države – sa zakonima, sudovima, žandarmerijom i kaznenim sistemom. Kako je država jačala, tako je slabila potreba da porodice same “dijele pravdu”. Uvođenjem institucija i centralizovane vlasti, krvna osveta je postepeno potisnuta i na kraju gotovo iskorijenjena.
Danas živa uglavnom u svijetu kriminalnih klanova
Iako je tradicionalna krvna osveta u Crnoj Gori odavno ugašena, njen izopačeni oblik danas se najčešće prepoznaje u sukobima organizovanih kriminalnih grupa u Crnoj Gori i regionu. Tamo gdje droga, novac i borba za teritoriju zamijene zakon, ponovo se javlja logika osvete – “ubijen naš, biće ubijen njihov”.
Posljednjih godina region je svjedočio brojnim likvidacijama koje po surovosti prevazilaze stare plemenske obračune. Ubijanja su često planirana mjesecima, izvode se u zasjedama, ispred kuća, u restoranima, na ulicama, pa čak i u inostranstvu. Korišćene su bombe, snajperi, automatsko oružje i profesionalni izvršioci.
Posebno zabrinjava činjenica da su neke likvidacije bile monstruozne i svirepe, sa porukom da zastraše protivničku stranu. Takvi obračuni više nijesu samo kriminalni događaji, već simptom društva u kojem pojedini krugovi pokušavaju da uspostave sopstveni “zakon krvi”.
Važnu ulogu imala i Crkva
Pored države, značajnu ulogu imala je i Srpska pravoslavna crkva. Sveštenici i vladike često su mirili zavađene porodice, organizovali zakletve, kumstva i javna pomirenja kao način prekida krvne mržnje.
Pomirenje je u staroj Crnoj Gori bilo veliki događaj – cijelo pleme bi se okupilo da posvjedoči kraju sukoba, jer se znalo da samo sloga može sačuvati narod.
Opomena i za danas
Slučaj iz Albanije podsjeća da krvna osveta ne nestaje sama od sebe. Ona nestaje tek kada država postane jača od straha, a zakon jači od osvete.
Crna Gora je tu lekciju skupo platila kroz vijekove, ali je uspjela da prekine krug nasilja. Ipak, novi oblici osvete u podzemlju pokazuju da borba za vladavinu zakona nikada nije završena.
Mićo Lutovac
