Bojan Rukavina, jedan od trojice vatrogasaca protiv kojih se vodi disciplinski postupak, zbog toga što su odbiloi da asistiraju policiji u suzbijanju protesta pravoslavnih vjernika, ukazao je na haotično stanje barske Vatrogasne jedinice.
„Da su bili toliko odlučni da nam nabave opremu, mnogo bi nam značilo“, naveo je Rukavina.
Kako je pojasnio, nije u pitanju problem samo vatrogasaca već svih građana koji od njih očekuju da im se „vatrogasci nađu na raspolaganju u momentima kad sve ostale nade budu svedene na minimum„.
Rukavina je zato rekao da se obraća u ime svih građana kojima će možda nekada biti potrebne usluge vatrogasaca.
„Problemi koje ću pomenuti u ovom obraćanju nisu samo problemi vatrogasaca, već svih građana koji od nas očekuju da im se nađemo na raspolaganju u momentima kad sve ostale nade budu svedene na minimum.
Situacija je sljedeća:
1. Vatrogasci nemaju osnovnu zaštitnu opremu. Oprema, u koju spadaju čizme, pantalone, jakna, rukavice, potkapa i šlem, je u jako lošem stanju i stara je oko 12 godina. Radi se o opremi koja se koristi za požare u zatvorenim prostorima, gdje se tempreature kreću i do 900⁰C. Veliki broj vatrogasaca nema ni takvu. S obzirom na stanje u kom se oprema nalazi, po zakonu imamo pravo da odbijemo ulazak u zapaljene objekte, jer oprema s kojom radimo nam ne garantuje sigurnost (preporučeni radni vijek je 5 godina). Već smo se usmeno obraćali nadređenima u Vatrogasnoj u vezi sa ovim problemom, i uporno dobijamo isti odgovor: „Biće.“ KADA?
2. Vozila u Vatrogasnoj su u katastrofalnom stanju. Trenutno imamo samo 1 funkcionalni kamion i 3 koja su u voznom stanju, ali njihov izlazak u saobraćaj predstavlja veliku opasnost, jer bukvalno otpadaju djelovi vatrogasne nadogradnje sa njih. Nadamo se da će se ovom problemu pristupiti ozbiljno, jer osim opasnosti po sugrađane u saobraćaju, postoji velika vjerovatnoća da vozila ni ne stignu do odredišta, tako da posljedice mogu biti katastrofalne na više načina.
3. Najveća visina koju vatrogasci mogu da dohvate sa merdevina je 4. sprat. Iznad ove visine nemamo mogućnost pristupa objektima, i bilo koji pokušaj evakuacije građana može da predstavlja jednaku opasnost po živote ljudi kao i sami požar. Mehaničke ljestve koje imamo su u kvaru, a ni one nisu mogle da dohvate vrhove najviših zgrada. Radi se o kamionu marke „Scania“, godina proizvodnje 1978., za koji već godinama ne postoje adekvatni uslovi za održavanje.
4. Razvalni alat koji se koristi u tehničkim intervencijama (saobraćajni udesi, industrijske nesreće i slično) je ispravan (jedva), ali je vezan za kamion (jedan od onih što se raspadaju) i kao takav je dostupan na nekih 12-15m od kamiona. Bilo koja situacija koja uključuje silaženje sa glavnog puta (zbog stanja kamiona nije pametno voziti van asfalta) bi zahtijevala demontiranje oko 200 kg teškog alata i njegov transport do mjesta nesreće, a u takvim momentima i minut je puno vremena.
5. Moram da pomenemo i problem s obukom vatrogasaca. Iako na papiru imamo Trening centar za vatrogasce u Baru (možda više ni na papiru), obuke koje naši vatrogasci prolaze su jako rijetke. Ako govorimo o obukama u inostranstvu, koje sun a višem nivou,tu priliku dobije jedan ili najviše dva vatrogasca, a često nemamo ni uslova da to znanje podjelimo među sobom.
6. Svi planovi zaštite od prirodnih katastrofa su žestoko premašili rok upotrebe. Nedavno se dogodilo da se zapitamo šta možemo da uradimo u slučaju zemljotresa. Odgovor je jednostavan, da čekamo pomoć . Jer mi ne posjedujemo skoro ništa od alata, da ne spominjemo specijalizovanu opremu za takve situacije. Nismo sigurni ni da bi mogli obezbjediti drvnu građu za sprovođenje akcija spasavanja iz ruševina u slučaju zemljotresa. Na 40-u godišnjicu zemljotresa ispred sportske dvorane Topolica od sramote nismo mogli da parkiramo naš kamion, već smo u prvi plan gurnuli kolege iz Kotora.
A situacija je još gora nego tada.
Vatrogasci, kaže Rukavina, nikada nisu odbili poziv na intervenciju kada je bilo u pitanju spašavanje životinja, ljudi ili imovine.
„Nikada nismo odbili naređenje, čak ni kada se nismo usaglašavali s istim. Nikada nismo doveli u pitanje svoju profesionalnost, čak ni kada smo sebe dovodili u životnu opasnost ispunjavajući naređenja koja su nam izdata. Nikada nismo stavili ugled vatrogasaca na kocku. Sada nam ostaje da se zapitamo – kome trebaju vatrogasci!? Pošto ljudima koji donose odluke izgleda ne trebaju!!! Uprkos svim gorenavedenim manjkavostima i problemima, Vama na usluzi vatrogasci“, tekst je kojio je Rukavina objavio na svom Fejsbuk profilu.