PIŠE: Dr Momčilo D. Pejović
Obećah Dušku, „odbjeglom tajkunu“ iz Londona, da ću mu se redovno „javljati“ i podsjećati ga na „snimak plave torbe“, kako isti ne bi pao u „zaborav“ usljed njegovih brojnih tužbi protiv „predsjednika svih građana“, poslovnih obaveza i „intervjua“ koje daje raznim tv i radio stanicama u b(ij)elome sv(ij)etu!
Šta ću, uporno se držim date riječi i obećanja, najviše što mogu, a pored svojih raznih penzionerskih „obaveza“! Do sada datu riječ nijesam (po)gazio. A nemojte da mislite da mi to sve lako pada ispratiti, posebno zbog moga nedovoljnog poznavanja „4G tehničke revolucije“ i dobrim dijelom PC računara koji je znatno „ostario“ pa mi više služi kao pisaća mašina i „magacin“ za skladištenje ispisa iz dnevne štampa i elektronskih medija!
Čudna mi šteta reći ćete, ako se i preskoči koje „redovno javljanje“ povodom nekog Duškovog intervjua u kojem nema ništa novo, već jedno te isto prežvakavanje i trubljenje, kao pokvarena gramofonska ploča, da neće „odustati od svoje borbe“ protiv „predsjednika svih građana“, Mila Đukanovića, odavno rečeno u proteklom vremenu od „Koverte“ pa do danas! Naravno da je šteta još i manja ako se ne javim svojim reagovanjem na podsjećanje o Duškovom „zaboravljenom“ snimku plave torbe, jer sam čitaocima kako neki rekoše u komentarima „dosadio“!? Ali da u svemu tome ne tražimo krivca ili ne (u)kažemo na koga je veća „krivica“!
„Izazov“ za ovo moje „javljanje“ i podsjećanje na Duškov neobjavljeni „snimak plave torbe“ je „zaborav“ da bude spomenut u intervjuu datom za TV N1 u emisiji PRESSING (od 29. septembra 2020. godine) u trajanju od oko sat vremena ili preciznije 51 minut i 44 sekunde! U tom „intervjuu“, kao po nekom „dogovoru“ ni voditelj ni „odbjegli tajkun“ iz Londona nikako da se dotaknu „snimka plave torbe“, ponovio je sve što je ranije izjavljivao sa jednim dodatkom da je „Đukanoviću davao milione, (...) da je bolje da napusti zemlju što pre (...) Mislim da je nemoguće da Đukanović ostane na vlasti.
Što se mene tiče, ja sam spremio dosta dokaza, neću stajati u obračunu s Đukanovićem, dok ne ode u zatvor ili napusti zemlju (...)“!
Međutim, postavlja se jedno sasvim prosto pitanje, a to je: Da li treba zaboraviti na „snimak plave torbe“, iako je bez nje(ga) pobjeda izvojevana? Odgovor se, očigledno, sam od sebe nameće i on glasi: „Ne, ne i ne“! Treba Duška stalno „podsjećati“ na njegova mnogobrojna obećanja da će objaviti „snimak plave torbe (...)“, da neće (odu)stati, sve do onoga „trenutka“ kada je počeo da „zaboravlja“ odnosno da odlaže njegovo objavljivanje pa čak i da se strogo kloni - pazi odgovora na pitanja novinara i(li) čitalaca „šta je sa plavom torbom“?!
Mislio je Duško, „odbjegli tajkun“ iz Londona, da će lako izaći na kraj sa svojim obećanjima datim javnosti i da će je „laganice“ preveslati samo da bi došao u Crnu Goru i bio aboliran za sve što je (u)činio finansiranjem D(R)PS-ovih izbornih pobjeda i njegovog umišljenog prijatelja „predsjednika svih građana“! Naravno da to neće ići tako glatko, makar dok mi rijetki elektronski portali budu objavljivali tekstove na tu temu!
Naravno, rekoh da je samo jedan razlog „prozivke“ Duška, „odbjeglog tajkuna“ iz Londona, a to je šta je sa snimkom plave torbe, zašto ga ne objavljuje i koji su to razlozi ili viši interesi zbog kojih ga „čuva“ tako „zab(o)ravljenog“? Odgovor na ta pitanja mora dati lično, jednoga dana, niko drugi do sami Duško, „odbjegli tajkun“ iz Londona, kao njegov autor i vlasnik „krunskog dokaza“ protiv „predsjednika svih građana“!
I tu je kraj svake priče i pisanja povodom (ne)objavljivanja navedenog „snimka plave torbe“! Još samo jedan detalj za sami kraj moga „javljanja i podsjećanja“ na neobjavljivanje i zaboravljanje „snimka plave torbe“, a to je otkuda njemu nadimak „Di Kej“ koji se često koristi od strane novinara ili na naslovnicama prilikom njegovih intervjua?
Bilo mi je čudno otkud taj nadimak, a mislio sam da je u pitanju nadimak „Di Džej“, pa sam se zainteresovao i počeo pretraživati neke moje ispise iz štampanih medija. Naime, ostalo mi je u sjećanju kao kroz maglu neka fotografija „Di Keja“ i nejasan naslov u dnevnom listu Vijesti u vezi neke „afere o mobingu novinarki...“.
Naravno da ni tada kada sam napravio izvod od par rečenica u vezi „sudskog procesa“ nijesam tome pridavao neki poseban značaj već je to bio samo toliko da se stavi neka notica o jednom takvom slučaju bez ikakvog mog daljeg interesovanja. Tako je i ostalo do današnjega dana s tim da sam potražio da odgonetnem njegov nadimak „Di Kej“.
Po onoj narodnoj „Ko traži taj i nađe“, potražio sam po sjećanju taj tekst misleći da je to bilo prije pet 5 ili 6 godina, a u stvari to je bilo daleke 2011. godine! Dakle, sjećanja blijede! Otišao sam dalje da pretražujem i pronašao nekoliko tekstova u vezi navodnog „mobinga novinarki...“ na tv N1 i njihovih tužbi kod Osnovnog suda u Podgorici, a koji me nijesu interesovali kao ni sudski ishod da li je i kako je okončan, iako je tražena ogromna odšteta u iznosu od 75000 evra!
Ono što sam saznao je da sam dobio odgovor na pitanje otkud nadimak Di Kej i da je isti „proizvod“ samoga Duška, odbjeglog tajkuna“ iz Londona, koji je kako se utim tekstovima navodi „tražio“ da ga oslovaljavaju sa imenom-nadimkom „Di Kej“! Nekako „Di Kej“, kao nadimak, djeluje „moćno“ ali može biti i suprotno tome barem gledajući na „zaboravljeni“ snimak plave torbe!
