Raičević: Đukanović je kriminalac globalnog značaja

Nakon tri decenije bavljenja kriminalom, vodeći politiku, Đukanović je razvio izvanrednu mrežu koja pokriva sjevernu i južnu hemisferu, od Moskve, preko Brisela, Londona, Vašingtona, Njujorka, Emirata, pa nazad preko Tel Aviva i Beograda. Opozicija u Crnoj Gori nakon poslednjih poraza koje je pretrpio Đukanović poslednjih dana, nadam se da shvata koliko je važan zajednički nastup i pred međunarodnom zajednicom i na narednim izborima, poručio je u intervjuu za nedjeljenik "Pečat" glavni i odgovorni urednik portala IN4S

**********************************

Upozorili ste javnost da je u toku proces uklanjanja profesionalnih pripadnika Vojske Crne Gore srpske nacionalnosti? Čega se režim plaši?

G.R: Eksponenti politike zvanične Crne Gore falsifikujući istoriju, izvrćući svima poznate činjenice, izrugujući se tradiciji, napadajući Crkvu, protjerujući Njegoša iz školskih programa pa nadalje pokušavaju na silu i što brže promijeniti civilizacijski krug kojem pripadamo, i u potpunosti „anestezirati“ narod, kako bi što mirnije zaboravio „partnerske“ bombe i žrtve, i bespogovorno prihvatio sva režimska lutanja. Ništa drugačije nije ni u Vojsci Crne Gore, naročito od dolaska Predraga Boškovića na čelo tog resora. Srbi i Rusi su, i zvanično, „avanzovali“ u jedine neprijatelje, dok su svi ostali, pa čak i oni koji otvoreno iskazuju teritorijalne pretenzija prema Crnoj Gori – postali osvedočeni prijatelji.

U tom kontekstu ne čude ni najnovija dešavanja i otpuštanje vojnika srpske nacionalnosti. Ministar Bošković se plaši ljudi koji baštine svijetle tradicije srpskog oružja i koji su spremni da „brane sebe od drugih ali i druge od sebe“. Vojsci današnje Crne Gore daleko su potrebniji „vitezovi“ koji će proslaviti progon srpskog naroda tokom „Bljeska“ i „Oluje“, slušati NATO zapovijesti i, po ugledu na policajce, po potrebi udariti i na Crkvu.

Moguće da se ubrzana homogenizacija u redovima Vojske Crne Gore sprovodi i u cilju otpuštanja svih onih koji bi, vođeni etičkim principima i vjerskim uvjerenjima, mogli da odbiju eventualno naređenje pretpostavljenih da reaguju protiv građana – u slučaju ponovnog pokretanja svenarodnih litija, na primjer.

Hapšenje vladike Joanikija pokazalo se nimalo mudrim potezom režima. Kako ga objašnjavate?

G.R: Naš narod kaže – „Pred zoru je najcrnje“. Trodecenijska diktatura Mila Đukanovića ulazi u svoju terminalnu fazu, pa su njegovi, kao i postupci njegovih saučesnika, sve manje smisleni. Posljednjim postupcima diskreditovali su se čak i u očima njihovih glasača, a ne pomažu ni sve jasnije i oštrije kritike sa relevantnih međunarodnih adresa.

Takođe, ne treba smetnuti sa uma ni činjenicu da je Đukanović konstantno okružen gomilama laskavaca, poltrona i aktivista, da se obogatio preko svake mjere, kao i da ga jedan dio današnje Crne Gore poistovjećuje i sa državom, ali i sa zakonom. Sve to je doprinijelo da on izgubi vezu sa narodom, svaku mjeru i osjećaj za potrebe drugih. Njegov „desant“ na Crkvu – vjernike, sveštenike SPC, pa i na vladike, ubjedljivo govori u prilog ovoj tezi. Upravo ovim potezom počinio je političko „samoubistvo“. Litije su svojevrstan „referendum“, na kojem je aktuelni predsjednik Crne Gore „potučen do nogu“.

Da li je doček vladike u manastirima i gradovima širom Crne Gore pokazao da su promene u rukama naroda, i da su one neminovne?

Doček vladike Joanikija u manastirima i gradovima širom Crne Gore nedvosmisleno pokazuje ono što čak i režimski „istraživači“ javnog mnijenja, već decenijama, moraju da priznaju – Crkvi se najviše vjeruje. Hapšenje vladike i još osam sveštenika, a zatim i određivanje 72-časovnog pritvora izazvalo je opravdani revolt naroda koji je rezultirao i protestima, od Budve do Berana. Policijska represija nad vjernim narodom koji je zahtijevao pravdu za svoje sveštenike, kao i postupci tužilaštva ostaće upisani u knjigu beščašća, koju crnogorski režim ispisuje preko tri decenije. Ipak, narod je pobijedio. Pod pritiskom svakodnevnih protesta širom Crne Gore, i vjernika koji su od devet časova, ispred Osnovnog suda u Nikšiću, iščekivali odluku u vezi sa statusom vladike i sveštenika – režim je popustio! Ovo je neizmjerno značajna pobjeda, koja je pokazala snagu naroda. Ona bi mogla biti ono „zrno soli“ koje je pominjao car Lazar, a kojom bismo mogli „osoliti“ sve naše buduće pobjede.

Tri asocijacije na pomen vašeg imena su hapšenja, privođenja i pretnje smrću. Nedavno ste opet dobili prijeteće poruke, koje sadržine? Kako izgleda život na prvoj liniji borbe?

Moj novinarski angažman u Đukanovićevoj Crnoj Gori praćen je represijom od strane policije, hapšenjima, prebijanjem, radom tužilaštva koje sprovodi montirane slučajeve, sramnim presudama sudova.

To je sudbina Srbina iz Crne Gore koji se ne miri sa neonacističkim sistemom koji gospodari tim provizorijumom.

Poslednji nasrtaj desio se početkom ove godine. Uhapšen sam, zajedno sa urednikom portala „Borba“ Draženom Živkovićem, zbog prenošenja vijesti objavljene u „Večernjim novostima“. Činjenica je da je IN4S objavio istinu da se čula eksplozija u vili „Gorica“ i to tvrdim i danas. Nemoguće je pobrojati sve prijetnje koje su upućene IN4S-u, sa raznih adresa. Poslednja je stigla kao „čestitka“ za 21. maj – dan brutalne krađe narodne volje i uvoda u stvaranje onoga što Crna Gora danas jeste – privatna država Mila Đukanovića. Jedna od poruka ovako glasi: „Biće krvi! Mislite da možete raditi šta hoćete i koliko hoćete bez ikakvih posljedica? Mislite da ste anonimni i da ne znamo koji ste? Znamo tačno i koji ste i gdje živite i gdje vam rade najmiliji! Ima da vam pobijemo sve, cijele porodice da vam istražimo od djece u zipci pa do najstarijega u familiji. Korov se iz korjena čupa. Bit će krvi!“

IN4S svakodnevno izvještava o represiji nad Srbima u Crnoj Gori. Da li postoji ideja da proširite format, možda na neki način povežete srpske tačke, Podgoricu, Beograd, Banj Luku, zašto ne i Kosovsku Mitrovicu…?

Upravo će to biti potvrda uspješnosti našeg rada i potvrda opravdanosti postojanja integralističke ideje koju gaji IN4S i promoviše punih 12 godina. Takva ideja postoji, i mi ćemo se svakako potruditi da je realizujemo, tim prije što je smatramo neophodnom i korisnom u cilju što objektivnijeg informisanja i zaštite interesa srpskog naroda u Crnoj Gori, a i šire. Svako zlo nije za zlo, kaže narodna mudrost a potvrđuje se na primjeru IN4S. Ako Bog da, uskoro kreće sa radom i beogradska redakcija IN4S-a sa kvalitetnom video-produkcijom i nizom zanimljivih sadržaja, koja će svakako unaprijediti kvalitet naše ponude i učiniti nas vidljivijim još većem broju ljudi. Plan je da do jeseni budemo kadrovski i tehnički spremni za realizaciju projekta IN4S TV. Očekujemo da ćemo u perspektivi, pored beogradskog, imati i TV studio u Banjaluci i Kosovskoj Mitrovici, a za to nam su potrebne i produkcijska i kadrovska podrška. Uostalom, vidjeli smo da možemo. Portal IN4S je bio izvor sa koga su „pili“ Srbi željni pravde, istine i svenarodnog sabiranja, a sa televizijom to će biti lakše, vidjećemo.

Da li je opozicija prepoznala značaj ovog trenutka i u kojoj meri pokazuje spremnost da prevaziđe međusobne razlike i na predstojećim izborima nastupi ujedinjeno?

Dakle, nakon tri decenije bavljenja kriminalom, vodeći politiku, Đukanović je razvio izvanrednu mrežu koja pokriva sjevernu i južnu hemisferu, od Moskve, preko Brisela, Londona, Vašingtona, Njujorka, Emirata, pa nazad preko Tel Aviva i Beograda. Opozicija u Crnoj Gori nakon poslednjih poraza koje je pretrpio Đukanović poslednjih dana, nadam se da shvata koliko je važan zajednički nastup i pred međunarodnom zajednicom i na narednim izborima.

Samo zajedničkim nastupom, zanemarujući poredak na zajedničkoj izbornoj listi i broj mandata koje će dobiti u predizbornoj međusobnoj podjeli, možemo biti sigurni da ćemo dobiti slobodu. U protivnom dobićemo agoniju u produženom trajanju, kriminalce koji će sprovoditi još četiri godine terora i opoziciju koja će doživjeti sudbinu da ih narod s pravom prezire. Znajući opozicione lidere siguran sam da će prepoznati momenat, ostaviti po strani lične antagonizme i uskostranačke ciljeve i, za dobro svih, stati u jednu kolonu, koja će nesumnjivo donijeti pobjedu razuma i dugo čekanu slobodu nad kriminalnim režimom.

Izvor: "Pečat"