Rastoder: Niko nije odgovarao za uništenu barsku privredu i nestanak 10.000 radnih mjesta!
Nekada renomirane firme iz Bara sa velikim brojem radnika danas su napuštene i obrasle visokom travom
************************
Cilj privatizacije barske privrede, ali i ukupno cijele crnogorske privrede bio je, bar po tvorcima ovog procesa, da se društvena imovina privatizuje i dobije poznatog vlasnika, koji će omogućiti rast produktivnost, te samim tim i rast zaposlenosti.
Prema riječima Senke Rastoder iz Stručne službe Sindikata, umjesto svega navedenog rezultat ovog procesa par decenija kasnije je uništena privreda i nestanak najvećih privrednih giganata koje je ovaj grad imao.
"Kao po već izvedenoj šemi, svaka od ovih firmi je brzo nakon pronalaska poznatog vlasnika poslata u stečaj ili likvidaciju. Prekookeanska plovidba, Primorka, Izbor, ZIB, Rumijatrans, Bar Bilje, pogoni Košute u Baru i Ostrosu, Centrokop, Jadran, Tranšped, Centrojadran, Ineks Zlatna obala – turistički kompleks, jednostavno su nestali. Da su tu nekada postojale renomirane firme sa velikim brojem radnika podsjećaju uglavnom razvaline obrasle visokom travom" – kaže ona.
Na ovaj način radnici su se našli na ulici bez mogućnosti da nađu novi posao, sa državnom socijalnom pomoći preko Biroa rada od 70-ak evra, a oni koji su ostvarili pravo na penziju dobili su uglavnom male iznose koji nijesu mogli da pokriju ni elementarne potrebe.
"Zanimljivo je istaći da se procesom privatizacije bavio Savjet za privatizaciju, a ustaljena šema koju je prošla svaka od ovih nestalih firmi je proces stečaja i likvidacije. Takođe je zanimljivo da niko nije odgovarao za nestanak ogromnog društvenog bogatstva, gubitak koji je približno preko deset hiljada radnih mjesta, urušavanje socijalnog statusa radnika i nestanak sa društvene scene radničke klase. U državama gdje nema industrije nema ni radničke klase. Čak je i Luka Bar podijeljena na četiri firme"– dodaje ona.
Uglavnom su i nestale firme prošle ovaj proces "usitnjavanja" i stvaranja novih firmica iz jedne matične, a koje takođe nijesu opstale.
"Sa Primorkom je nestao i cijeli repro lanac, koji je uključivao i organizovani otkup maslina, voća, nara, mandarina i pomorandži. Takođe, nestankom Bar bilja nema ni organizovanog otkupa pelina. Nestankom Rumijetrans nestao je i cijeli vozni park. I tako bi se u nedogled moglo nabrajati šta je izgubljeno, a teško da bi se mogli nabrojati dobici od privatizacije ovih firmi. Osim za pojedince koji su uglavnom pretvarali zemljište u stambene komplekse za prodaju. Lično bogaćenje je pečat procesa privatizacije u Baru, a i šire. Na žalost, možemo reći da je privatizacija bila sistemski uređeno uništavanje društvenog bogatstva koje su stvarale generacije zajedničke države" – ističe Rastoder.
Crna Gora stalno blizu bankrota
"Kovid kriza je pokazala da privreda koja počiva samo na uslugama lako i brzo strada. Neka naučna istraživanja pokazuju da velike firme u svijetu nijesu ni u ovoj krizi stradale, stradali su samo mali privatni biznisi. Nije neobično kada se svi ovi podaci uzmu u obzir zašto je Crna Gora stalno blizu bankrota. Osim uništene privrede i završene raspodjele državnog i društvenog bogatstva, desio se i proces socijalnog raslojavanja u kome se izgubila srednja klasa. Cijelo društvo se može podijeliti na bogate i većinu stanovništva koji čine siromašni narod – ističe Senka Rastoder.
Ona kaže da ugostiteljstvo, turizam i trgovina čine okosnicu privrede Bara, kao uslužne djelatnosti, a prave industrije više nema.
"Novi proizvod se više ne stvara, a posebno ne za izvoz. I Luka Bar, isparčana na više firmi, pripada uslugama. Politika je uništila privredu u pravom smislu te riječi, ali za ovaj katastrofalan rezultat nikad niko nije odgovarao" – ističe Rastoder.
(DAN)
