Piše:
Milenko Jovanović
Danas se navršilo četredeset dana otkako se tiho, kako je uglavnom i živio, u Carstvo Nebesko, preselio ugledni Sutomoranin Miladin Folić (1929-2017). Starije generacije je suvišno podsjećati da je riječ o čovjeku koji je svojim dobročinstvima i velikim ličnim odricanjima zadužio ne samo Sutomore i Bar, i žitelje ovog područja.
Miladin Folić rođen je u Seocu kod Andrijevice, od oca Jova i majke Milice, rođene Ćulafić. Imao je samo četiri godine kada je sa porodicom 1933.godine doselio u metohijsko selo Šaptej. U tom mjestu, nedaleko od Dečana, Folići, kao i ostali naseljenici iz Crne Gore, ostaju do izbijanja Drugog svjetskog rata, kada bivaju prognani od strane balista i italijanskih i njemačkih okupatora.
Prinudno se tada Miladin, kao dvanaestogodišnjak sa svojom porodicom vraća u rodno selo u Vasojeviće. Iste godine ostaje i bez oca koji umire od posledica rana zadobijenih u ratu. Od trinaeste godine već biva prinuđen da radi teške poljoprivredne poslove, budući da mu je stariji brat Milutin bio uveliko mobilisan, a mlađi, Radomir, bio je star samo godinu dana kada je ostao bez oca.Sa tek navršenih 15 godina, i Miladin stupa u partizanski pokret 1944 godine. U proslavljenoj Drugoj proleterskoj brigadi učestvuje u svim borbama za oslobođenje Beograda, na Sremskom frontu, ali i u drugim borbama.
Ne tako davno, već vremešni Miladin je potpisniku ovog teksta sa posebnim emocijama govorio o svojim sjećanjima na noćno marširanje po blatu na Sremskom frontu, prema oslobođenom Šidu,o pjevanju rodoljubivih pjesama i oslobodilačkim usklicima.
Govorio je kako ne postoji ništa uzvišenije od borbe za slobodu. Prisjeća se kako je u proljeće 1945. demobilisan kao premlad, i vraćen u rodno selo.
Nedugo zatim, već u jesen 1945.godine,u slobodi, pošto je i sa ostacima okupatorskih trupa završeno, Miladin sa braćom i majkom ponovo dolazi u selo Šaptej odnosno Gornji Biteš, u Metohiji. Stupa bez oklijevanja među pregaoce koji rade na obnovi ratom porušene i opustošene domovine.
Osnovnu školu pohađao je u selu Dobrić, u opštini Đakovica, a Šumarsku školu i prvi stepen prava u Prištini, gdje stiče zvanje pravnika.U aktivnoj službi najprije obavlja dužnost potpredsjednika tadašnje metohijske opštine Gramočelj, potom postaje upravnik Seljačke radne zadruge, a sedam godina provodi i u Šumskom gazdinstvu u Đakovici.
Šezdesetih godina minulog vijeka radi kao službenik Skupštine opštine Đakovica, te kao sekretar tamošnje Osnovne škole, odakle odlazi za Svilajnac za sekretara Komunalnog preduzeća.
Dvije godine kasnije postaje sekretar i zamjenik direktora Kulturnog centra u Barajevu, da bi početkom marta 1971. godine došao u Sutomore, na mjesto šefa Mjesne kancelarije, gdje je ostao do kraja svog radnog vijeka.
Volonterski je obavljao nevjerovatno veliki broj partijskih i drugih funkcija, od najranije mladosti pa do penzionisanja.
Posebno je zapažen njegov rad na otklanjanju posljedica razornog zemljotresa koji je zadesio Crnogorsko primorje aprila 1979.godine.
Dom Miladina Folića prepun je odlikovanja i priznanja koje je ovaj pregalac zavrijedio. Izdavaja se njegova medalja za hrabrost, spomen knjižica Oslobodioca Beograda i povelja Oslobodioca Beograda.
Kako je govorio Miladin, da je on bio u prilici da dodjeljuje značajna priznanja, onda bi ono najsjajnije pripalo njegovoj takođe počivšoj supruzi Bosi, jer je nadljudskim naporima uspjela da istrpi sve njegove aktivnosti i odsustva za dobrobit društva, zemlje i porodice.
Izvjesno je da će Miladin Folić ostati upamćen kao rijetko autoritativan i poštovan čovjek za koga nije bilo nerješivih situacija. Pamtiće se i kao nepokolebljivi rodoljub i patriota, čiji potomci zaista imaju na koga da budu ponosni. A zašto ne reći, i te kako je i Miladin s razlogom bio ponosan na svoje sinove i njihove porodice. Sa kakvim je samo ponosom govorio o unucima koji se ostvaruju kao najobrazovaniji, najsposobniji, najnapredniji i najuzorniji mladi ljudi.
Bila je privilegija poznavati Miladina Folića. Njegovi savjeti, podrška koja nije izostala u najtežim životnim momentima za mnoge porodice u Sutomoru, Baru i širom Crne Gore,te njegova očinska, bratska i prijateljska pažnja kojom je zadužio bezbroj ljudi, obavezuju na vječnu zahvalnost.