"Srećni su oni koji su nakon zemljotresa žalili samo kuću"

Kako je i najavljeno, multimedijalnim programom "Bar aprila 1979" sinoć u Dvorcu kralja Nikole Opština Bar odala je poštu sjenima stradalih u razornom aprilskom zemljotresu prije četiri decenije, ali i svim herojima obnove grada.

Tribini je prethodilo otvranje izložbe fotografija istim povodom, a prikazan je i dokumentarni flim “Sjećanja” Dejana Senića.

Otvarajući izložbu gradonačelnik Dušan Raičević je kazao da je za samo tri mjeseca u Baru 1979. podignuto 240 stanova i 300 kuća, te obnovljeno 400 stanova. On je naglasio značaj pokojnih Blaža Orlandića i Čeda Čejovića u obnovi Bara. 

Moderator tribine "Sjećanja koja opominju", novinar i publicista Željko Milović istakao je da je to bilo vrijeme u kojem je na ovom prostoru “strah bio primarna ljudska emocija”, ali i vrijeme herojstva u kojem se Bar “nevjerovatno brzo oporavio, uz solidarnost čitave Jugoslavije”.

Milović je podsjetio da je Josip Broz Tito  istog dana obišao primorje, pozvao jugoslovenske narode da pomognu obnovu porušenog, a njegova se tada, kako je kazao, nije poricala.

"Gledajući video zapise iz tog doba, dvije su mi se rečenice posebno urezale u pamćenje: tada petogodišnja Dragana Ostojić opisala je momente zemljotresa riječima da je mislila da se ruši dan, dok je starija gospođa u Crmnici, koja je izgubila ukućane, rekla da je srećan onaj ko nakon zemljotresa žali samo kuću", kazao je pored ostalog Milović.

Tadašnji potpredsjednik Izvšnog odbora Skupštine Opštine Bar i komandant Štaba civilne zaštite Jusuf Kalamperović kazao je da su u zemljotresu najveći gubitak bili ljudski životi, “a u Baru je bilo tačno 49 poginulih, mrtve su redali na travi”.

Tadašnji direktor Opšte bolnice Bar dr Ljubo Živković podsjetio je da je bolnica  bila teško oštećena u zemljotresu, te da su svi pokretni bolesnici smo poslati kući, nepokretne izveli na Malu Mirovicu, stotinu kreveta i stotinu bolesnika pod vedrimnebom..

Kako se prisjetio, trijažu je radio najiskusniji hirurg dr Danilo Malić, najteže slučajeve slali su helikopterom u Titograd.

"Maturanti iz Kragujevca koji su bili na ekskurziji u Čanju, došli su da daju krv, medicinska ekipa iz Maribora i Ljubljane donijela je poljsku bolnicu, Crvenu krst SR Njemačke poklonio nam je montažnu bolnicu sa 20 baraka koju su montirali Njemci, a otvorio krajem maja njihov ambasador, došli su i četiri ljekara iz Šapca da nas odmijene. Medicinski centar Bar zvanično je proglašen za najbolji od svih na zemljotresom pogođenom području, dobili smo šest ordena zasluga za narod", rekao je dr Živković.

Živković je naglasio da je Bar imao sreću da mu tada na čelu bude Blažo Orlandić, vizionar koji je prezirao površnost i improvizaciju, koji je znao šta može i hoće. U spomen na njega Živković je i posvetio svoje sjećanje.

Tadašnji potpredsjednik Izvšnog odbora Skupštine Opštine Bar zadužen za obnovu i izgradnju Miloš Šušter istakao je da obnovi Bara mnog pomogao slavni poljski arhitekta Ciborovski savjetima da se bez straha pristupi obnovi, i to prema planovima. U Baru je tako za 42 dana urađeno pet urbanističkih planova, “radilo se na paus papiru, ispravke su rješavane žiletom, a planove su cijeli dan i noć pravili urbanisti iz Skoplja predvođeni sjajnim Krstem Todorovskim”.

Po njegovim riječima, u obnovi od posljedica zemljotresa Bar je uradio najviše od svih drugih gradova jer je tada “imao moćnu državu iza sebe, a opštine su imale veću samostalnost i bolji kadrovski potencijal”

Prof. dr Srđan Janković sa Građevinskog fakulteta Univerziteta Crne Gore podsjetio je posjetioce i učesnike da je Crna Gora izuzetno trusno područje i da će “biti još zemljotresa”, pa je zato veoma korisno da se razvija svijest o smanjenju seizmičkog rizika.

Sjećanja na aprilske dane 1979. evocirala je Irina Dabović, tada Zonjić, koja je bila članica četvoročlane novinarske sekcije Gimnazije koja je pomagala ekipi Radio Bara, radio-amater Goran Dragović koji je istakao da su u svijet prvi vijest o razaranju poslali radio amateri kluba “Volujica” Rajko Radulović i Goran Sekulović. Vojo Banović, tadašnji predsjednik omladine Bara, pričao je o tome kako je formirano omladinsko naselje u OŠ “Meksiko” koje je primilo šest radnih brigada “i bilo proglašeno za najbolje na primorju od šest takvih naselja”. Igor Gojnić je govorio o nastupu selekcije Bara na tada veoma polularnim međunarodnim TV Igrama bez granica u Kjođi u Italiji, “poslali smo poruku svijetu da je Bar živ” .