Koliko još opomena? Novi udes na pružnom prelazu u Ilinu podsjetio na tragedije koje Bar ne smije zaboraviti

Novi sudar voza i putničkog automobila na pružnom prelazu u barskom naselju Ilino, koji se dogodio juče ujutro, ponovo je otvorio stare rane.

Prema informacijama policije, do nezgode je došlo oko 9.15 časova, kada je lokalni voz naletio na automobil marke „Reno“, kojim je upravljao M. Š. (36) iz Bara. Vozom je upravljao mašinovođa S. A. (26), takođe iz Bara.

Vozač automobila zadobio je povrede i prevezen je u Opštu bolnicu Bar, gdje mu je ukazana ljekarska pomoć. Prema dosadašnjim informacijama, nije životno ugrožen. Zbog uviđaja i uklanjanja oštećenog vozila, željeznički saobraćaj na toj dionici bio je u prekidu više časova.

Iako je ovoga puta izbjegnuta tragedija, ovaj udes je još jednom podsjetio da je pružni prelaz u Ilinu već decenijama jedna od najopasnijih tačaka u Baru. Prve nezvanične informacije govore da u najnovijem slučaju problem nije bio u signalizaciji koja je često u prošlosti znala da "zabaguje".

Ovdje su izgubljeni ljudski životi, uništene porodice i ostavljene rane koje vrijeme nije izbrisalo.

Najpotresnija tragedija dogodila se 1. marta 2017. godine, kada je na istom pružnom prelazu život izgubio trogodišnji dječak. Lokalni putnički voz udario je u automobil u kojem su se nalazili dijete i njegova majka. Voz je vozilo gurao desetinama metara. Majka je preživjela sa teškim povredama, ali dijete, nažalost, nije. Ta nesreća potresla je ne samo Bar već i cijelu Crnu Goru i pokrenula brojna pitanja o bezbjednosti ovog pružnog prelaza.

Ali, to nije bio prvi put da je Ilino zavijeno u crno.

Arhive podsjećaju da su 2004. godine na ovom prelazu poginule četiri osobe kada je teretni voz udario u putnički automobil. Samo tri godine kasnije, 2007. godine, u novoj nesreći život je izgubio još jedan vozač. Bilo je i više teških udesa sa povrijeđenima, zbog čega su mještani godinama ovaj prelaz nazivali „crnom tačkom“ barske pruge.

Nakon svake nesreće javnost je postavljala isto pitanje – šta još treba da se dogodi da bi ovaj problem bio trajno riješen?

Poslije tragedije iz 2017. godine organizovani su i protesti građana, tražene su dodatne mjere zaštite, bolja signalizacija, sigurnije rampe i veća bezbjednost. Davana su obećanja, najavljivana rješenja, ali je vrijeme pokazalo da opasnost nije nestala.

I jučerašnji udes to najbolje potvrđuje.

Naravno, svaka istraga treba da utvrdi okolnosti pod kojima je došlo do sudara, kao i eventualnu odgovornost učesnika. Vozači su dužni da poštuju saobraćajnu signalizaciju i pravila, jer prelazak preko pruge zahtijeva maksimalan oprez, čega nije bilo u najnovijem slučaju.

Međutim, kada se na jednom mjestu tokom dvije decenije dogodi toliko nesreća, uključujući i više tragedija sa smrtnim ishodom, onda je jasno da se više ne može govoriti samo o pojedinačnim greškama.

Bezbjednost ne smije zavisiti isključivo od toga hoće li neko biti pažljiv ili će napraviti kobnu grešku. Savremena saobraćajna infrastruktura upravo postoji da bi ljudske greške svela na najmanju moguću mjeru.

Zato je krajnje vrijeme da se nadležne institucije, bez prebacivanja odgovornosti, ozbiljno pozabave trajnim rješenjem ovog problema. Ako je potrebno dodatno obezbjeđenje prelaza, modernija signalizacija, rampe, video-nadzor ili čak denivelacija pruge i saobraćajnice, onda o tome treba razgovarati sada, a ne nakon naredne nesreće, bez obzira ko je u ovom slučaju bio kriv.

Jer svaki novi sudar na pružnom prelazu u Ilinu vraća sjećanje na sve one koji su tu izgubili život.

A najveća greška bila bi da i ovaj udes ostane samo jedna vijest u hronici, sve dok nas ne probudi neka nova tragedija.