BISERI IZ BARKE: Sloboda kretanja po cijeni od 3,99€
PIŠE: Tomislav T. Velički
Neću da se hvalim, ali sam juče sa udicom ulovio tri stvari: jednu cipolicu, kapu vjetra i vijest koja je zaudarala gore nego kanta za sardele u avgustu. Robna kuća „Izbor“ u centru Bara — prodata. Nije šala, nego ozbiljna vijest. Sa sve trgom. Sa sve šetalištem. Sa sve nama. Kako stoje stvari, još malo pa ćemo morati da platimo ulaznicu da obiđemo vlastiti grad.
Kažu, novi vlasnici iz Podgorice. Pa dobro, kad može more da dođe do Bara, što ne bi i Podgorica? Ali jedno je kad dođe čovjek na kupanje, a drugo kad ti naplati prolaz pored fontane ko da si u Veneciju došao, a ne u Bar gdje je trenutno jedina slobodna površina – talas ispod barke.
Ja sve nešto čekam da neko ustane i kaže: „Ne može to tako!“. Ali ovo je Bar. Ovdje kad neko ustane, to je da sjedne u kafić. A kad neko kaže „ne može to tako“, obično misli da komšija nije dobro ispekao ribu, ne da je centar grada otišao pod hipoteku.
Realno, da se ne lažemo, ovo je možda i najveće dostignuće iz kuhinje DPS-a u poslednjih trideset godina – prodati trg narodu koji već tu živi. I to ne kao ideju, nego kao kvadrat. Da su bar prodali neku rupu u vrh Šuš(a)nja, pa i da kažeš – investicija. A oni rasprodaše emociju. Mjesto gdje su se ljubile generacije mladih, kupovale prve farmerke, čekalo u red za sladoled i prvu platu… Sad ćemo možda morati da tapkamo kartu da bismo prošli kroz sopstvenu mladost.
I opet, sve po zakonu. Pa naravno da je po zakonu, kad su zakon odavno napisali oni što se prvi provuku kroz rupu koju su sami napravili. Bar ima istoriju – ali sad ima i tarifa. Zlatna pješačka zona: 3,99€ prolaz. Sa djetetom i sladoledom – porodični popust.
Čujem, ako im ovo prođe dobro, planiraju i da ograde obalu. Ko hoće da gleda zalazak sunca, moraće da ima aplikaciju. Ili ličnu kartu Podgoričanina.
A ja? Ja sam u barci, u mornarskoj majici, s lulom, pecaljkom i nervozom. Jer više ne znam da li pecam ili se krijem od privatizacije. Jedino što je ostalo slobodno u Baru, to je ova moja barka i nešto knjiga. Još mi ih niko nije procijenio. Ali ako bude nastavljeno ovim tempom, sjutra će neko iz Podgorice doći da mi naplati boravak u sopstvenoj tišini.
