PRIREDIO: Igor Rems
Ko su Bugari? Odakle su došli?
Kada je reč o našim susedima Bugarima, svedoci smo da se i danas vode polemike o njihovom poreklu: Ko su Bugari? Odakle su došli? Da li su slovenskog porekla ili nisu?
U razgovoru sa njima, jasno je da vole srpsku književnost, muziku, film... ali veoma teško podnose svaku asocijaciju da su zapravo asimilovana srpska plemena koja su tu zatečena. Ipak, paradoksalno, asimilacija je bila dvosmerna. Šta to znači? Od Bugara je ostalo ime, a od srpskih plemena – koja oni vole da nazivaju slovenskim ili „slavjanskim“ – preuzeli su jezik, običaje, kulturu...
Uprkos svim istorijskim nesporazumima i vrlo neprijatnim događajima koji opterećuju našu zajedničku istoriju, moje lično osećanje, možda i zato što sam se tih nekoliko dana družio sa umetnicima, na neki način elitom, jeste da sam se osećao kao da sam u sopstvenoj kući. Naravno, bilo je tu gostoprimstva, i naš domaćin je u svakom pogledu bio na visini zadatka. Taj fluid koji je bio prisutan – potvrda je mojih reči. Toplina kojom smo dočekani, spremnost da nam izađu u susret, naši razgovori, naš slovenski jezik, imena, muzika – sve to govori koliko smo bliski, čak i onda kada se ta bliskost negira.
No, u politici vladaju drugi interesi, i toga smo svi svesni – i mi i oni.
Naši domaćini pokazali su svu prisnost, širokogrudost, dobrotu i ljubav!
Pokušaću da prikažem različita gledišta, ne bih li makar malo sa svake strane osvetlio one „tamne“ prostore koji, zbog određenih političkih, geostrateških, istorijskih, kulturnih, verskih i drugih interesa, nažalost ostaju u senci.
Šta kažu nemački izvori
Najraniji dokazi o prisustvu ljudi (Homo sapiens) u Evropi mogu se naći na teritoriji današnje Bugarske, sa neolitskom Karanovskom kulturom (Nemci priznaju pleme Karana, ali ne govore o tome ko su Karani, prim. autora) – jednim od najstarijih naselja na kontinentu, u periodu od VI do III veka pre nove ere.
U I veku pre nove ere, region je došao pod uticaj Tračana, Persijanaca, Kelta i Grka. Stabilnost je nastupila kada je Rimsko carstvo osvojilo ovaj prostor 45. godine nove ere. Sa opadanjem i podelom Carstva, invazije različitih grupa ponovo su počele.
U IV veku Goti su migrirali i ovde stvorili jedini pisani izvor svog jezika. Oko VI veka područje su naselili rani Sloveni. Prvobitni Bugari, predvođeni braćom Asparuhem i Kuverom, napustili su prostore Stare (Velike) Bugarske i trajno se naselili na Balkanskom poluostrvu krajem VII veka.
Osnovali su dva carstva nazvana Bugarska – jedno između Dunava i Balkanskih planina, a drugo u oblasti oko današnjeg Bitolja, na zapadu poluostrva. Dunavsko carstvo, koje je Istočno rimsko carstvo priznalo 681. godine, vremenom se ujedinilo sa Kuverskim carstvom.
Ovo Prvo bugarsko carstvo vladalo je većim delom južnog Balkana i značajno uticalo na slovenske kulture kroz razvoj ćiriličnog pisma na dvoru bugarskih careva i uspostavljanje Bugarske patrijaršije. Stara bugarska književnost i bugarsko pismo činili su treće najveće kulturno i versko područje u srednjovekovnoj Evropi.
Carstvo je postojalo do početka XI veka, kada ga je vizantijski car Vasilije II osvojio i pokorio. Uspešan bugarski ustanak 1185. godine uspostavio je Drugo bugarsko carstvo, koje je doživelo vrhunac pod carem Ivanom Asenom II (1218–1241). Nakon brojnih iscrpljujućih ratova i feudalnih borbi, carstvo se raspalo 1396. godine, a region je pao pod osmansku vlast gotovo pet vekova.
Savremena Bugarska osnovana je 1878. godine, tokom Rusko-turskog rata (1877–1878) i raspada Osmanskog carstva, najpre kao autonomna kneževina, a nakon proglašenja nezavisnosti 1908. godine – kao Bugarsko carstvo. Tokom Drugog svetskog rata Bugarsku je 1944. okupirao Sovjetski Savez, monarhija je ukinuta, a proglašena je socijalistička narodna republika, koja je prestala da postoji padom realnog socijalizma 1991. godine.
Jedno genetsko istraživanje
Naučna studija o genetici savremenih Bugara počinje da razbija duboko ukorenjeno verovanje da su Bugari turkijski narod. Bugarski i italijanski genetičari predstavili su iznenađujuće rezultate svojih istraživanja, postavljajući pitanje može li suva nauka da prevaziđe istorijske predrasude.
U opsežnoj studiji učestvovali su genetičari sa Medicinskog univerziteta u Sofiji, Instituta za mikrobiologiju, Instituta za antropologiju, Arheološkog instituta Bugarske akademije nauka i Univerziteta u Firenci, gde su genetski uzorci analizirani u univerzitetskoj laboratoriji.
Da bi dokazali genetske korene Bugara, istraživači su se vratili 5.000 godina unazad u istoriju. Uzeli su uzorke kostiju i zuba pronađene u grobnicama drevnih Tračana. Genetski materijal od prabugara iz VIII do X veka takođe je bio dostupan.
Ispitivanja su pokazala da su Bugari među evropskim narodima koji imaju najveću sličnost sa Mađarima, Hrvatima i Italijanima. „Tračani su genetski daleko od današnjih Bugara, dok su prabugari i savremeno stanovništvo zemlje mnogo bliži“, izjavila je genetičarka Desislava Neševa sa Medicinskog univerziteta u Sofiji.
To se, kaže, objašnjava velikom vremenskom distancom – Tračani su se na teritoriji današnje Bugarske naselili u poslednjem milenijumu pre nove ere. Ipak, oni imaju više sličnosti sa prabugarima i savremenim Bugarima nego sa Grcima, što se ranije podrazumevalo.
„Dokazali smo da današnji Bugari nemaju srodstvo sa turkijskim narodima“, ističe Neševa. „Bugari takođe nisu u srodstvu sa današnjim Turcima, iako se to pretpostavljalo zbog duge turske vladavine. Stari Bugari takođe ne pokazuju sličnosti sa turskim osvajačima. Nažalost, nismo mogli da ispitamo genetski materijal Slovena, jer nemamo uzorke zbog široko rasprostranjene prakse kremacije među slovenskim narodima. Međutim, upoređujući genetski materijal današnjih Slovena i Bugara, otkrili smo da nema sličnosti.“
Rasprostranjena teorija da današnji Bugari potiču od slovenskih naroda stoga je neosnovana i više se zasniva na političkim tumačenjima nego na naučnim činjenicama. Ipak, Neševa ne isključuje mogućnost da je to posledica nedostatka dokaza.
„Genetika je poslednjih godina postigla ogroman napredak i sada sprovodi studije koje su ranije bile nemoguće“, objašnjava ona. „U istraživanju smo koristili najsavremenije metode i zato tvrdimo da su naši rezultati van svake sumnje. Štaviše, poznato je da je istorija neretko bila manipulisana kako bi se ostvarili određeni politički ciljevi.“
Prema ovim nalazima, smatra se dokazanim da su Bugari naslednici drevne tračke kulture, ali da nisu slovenski narod. Rezultati opsežne studije uskoro će biti objavljeni u renomiranim naučnim časopisima. Sledeći cilj istraživača je proučavanje genetskog materijala doseljenika na teritoriji današnje Bugarske iz VIII milenijuma pre nove ere.
(Nastaviće se)