PIŠE: Tomislav T. Velički
Premijer Milojko Spajić ovih dana ponovo je otvorio pitanje političkih karata, samo što ovoga puta nije gledao svoju natalnu kartu, već je, po svemu sudeći, pokušao da pročita političku sudbinu Srbije i njenog predsjednika Aleksandra Vučića.
I tu se, naravno, odmah javio Milan Knežević, lider DNP-a, koji je Spajiću poručio da bude oprezan da ga politički zanos ne ponese pa da nešto ne kaže i kolegama sa Kosova i iz Hrvatske, Aljbinu Kurtiju i Andreju Plenkoviću.
Knežević je, u svom prepoznatljivom stilu, dodao i jednu posebno živopisnu opasku:
„Neka si mu reka’, imaš i kome. Da ti nije bilo njega sad bi po Sutomoru radio natalne karte i gleda u šolju ženama da im daš savjet što da piju za PMS.“
I tu negdje počinje naša priča o Spajiću i kartama.
Jer, ako je već jednom pominjan kao čovjek koji bi mogao da se bavi natalnim kartama, možda je krajnje vrijeme da premijer svoj navodni astrološki talenat stavi u službu građana.
Ne mora odmah da gleda sudbinu Evrope, Rusije, Srbije, NATO-a i Evropske unije.
Neka prvo pogleda Sutomore.
To bi, za početak, bilo korisnije.
A priča o Spajiću i natalnim kartama nije nastala juče. Još 2020. godine, u političkim prepucavanjima, bilo je pominjanja da je tadašnji politički akter Vladislav Dajković govorio o Spajiću upravo u kontekstu gledanja natalnih karata, odnosno njegovog navodnog interesovanja za tu vrstu „proročkog“ posla.
Da li je Spajić zaista gledao karte ili nije – to nikada nije potvrđeno.
Ali, kad je već priča stigla do javnosti, a Knežević je sada vratio u politički promet, bilo bi zanimljivo provjeriti da li premijer zaista ima taj talenat.
Naročito ovog ljeta.
Jer ako već može da vidi šta će Srbija raditi, šta će Rusija reći, šta će Evropska unija tražiti i kuda ide međunarodna politika, možda bi mogao da pogleda i jednu običnu kartu Sutomora.
Recimo, kartu sa vodovodnom mrežom.
Tu bi mu se, vjerovatno, ukazala prilično zanimljiva budućnost.
Decenijama ljudi iznad magistrale u Sutomoru muku muče sa vodom. Ljeti, kada turistička sezona dostigne vrhunac, problem postaje još izraženiji. Ljudi koji iznajmljuju kuće, stanove i apartmane pokušavaju da dočekaju goste, a država i lokalna uprava godinama pokušavaju da „dočekaju“ rješenje.
I još ga nema.
Zato bi Spajiću, ako već ima dara za gledanje u karte, neko mogao donijeti kartu Sutomora.
Na njoj ne bi morao da traži Mars, Saturn ili Veneru.
Dovoljno je da pronađe vodovod.
A onda da pogleda u karte i kaže ljudima šta ih čeka.
Hoće li biti vode sljedeće ljeto?
Hoće li biti vode za dvije godine?
Hoće li neko konačno riješiti problem?
Ili će se i dalje gledati u šolju poslije jutarnje kafe, samo da bi se utvrdilo da li će česma tog dana pustiti vodu?
Ali, da budemo fer prema premijeru, ne pozivamo ga u Sutomore da gleda karte samo zbog vode.
Neka pogleda i saobraćaj.
Tu bi mu, tek, karte pokazale pravu dramu.
Od Bara do izlaza iz Sutomora ima svega nekoliko kilometara, ali u špicu sezone čovjek bi mogao pomisliti da putuje kroz neku drugu dimenziju.
Šest ili sedam kilometara – a putovanje traje satima.
Kolone, zastoji, uska grla, nepregledne gužve.
Sve ono što savremeni turistički centar ne bi trebalo da ima, Sutomore ovoga ljeta ima u izobilju.
Zato bismo Spajiću predložili jedan mali eksperiment.
Neka ostavi „Iks“, ostavi Vučića, Kurtija, Plenkovića, Rusiju i Evropsku uniju na nekoliko sati.
Neka dođe u Sutomore.
Neka ne dolazi službenim automobilom.
Neka sjedne u neko prosječno vozilo, krene iz Bara i pokuša da pređe tih šest-sedam kilometara.
Ako uspije za manje od sat vremena u saobrćajnom špicu– mi ćemo mu povjerovati i da pouzdano gleda u karte.
Ako mu zatreba više vremena– možda će shvatiti da mu je za budućnost Sutomora ipak potreban neki drugi prorok.
I tu dolazimo do suštine.
Knežević je Spajiću poručio:
„Imaš državu iza sebe, dva majbaha, tri mašana i avion za prskanje komaraca. Samo sad pametno, nemoj da te ponese pa da nešto rečeš Kurtiju i Plenkoviću.“
A zatim mu je, u svom stilu, poručio i da njemu (Vučiću, primi.aut.) „reče vazda“, ali da mu drugi put napišu šta treba da kaže, jer „ne može tvoja mudra glava sve da zapamti“.
I zaključio:
„Neka si mu reka.“
Mi bismo, za razliku od Kneževića, Spajiću rekli: Neka si mu reka – ali sad dođi u Sutomore.
Dođi da vidiš kako izgleda država kada se siđe sa društvenih mreža i iz diplomatskih saopštenja.
Dođi među ugostitelje koji pokušavaju da spasu sezonu, među domaćine koji ne znaju kada će dobiti vodu, među turiste koji satima stoje u koloni i među mještane koji istu tu kolonu gledaju svakog ljeta.
A ako već stvarno znaš da gledaš u karte – ponesi ih.
Možda će se na njima konačno pojaviti voda.
Možda će se ukazati nova saobraćajnica.
Možda će se pojaviti rješenje za uska grla.
A možda će se, što je najvjerovatnije, samo pojaviti još jedna kolona automobila.
U tom slučaju, premijeru ostaje da uradi ono što radi svaki iskusni gledalac u karte kada mu se ne svidi ono što vidi:
Da promiješa špil.
Samo što u Sutomoru špil već godinama miješaju isti problemi.
Vode – nema.
Put – zakrčen.
Parkinga – malo.
Turista – puno.
Rješenja – na karti.
A karta, izgleda, još nije otvorena.