PIŠE: Igor Rems
Cerska bitka je ušla u vojne udžbenika mnogih vojnih škola i akademija. To je bila i prva pobeda saveznika u I svetskom ratu.Tačno pre 112 godina sredinom avgusta 1914. godine srpska Vrhovna komanda bila je u iščekivanju gde će i na kom pravcu biti glavni udar austrougarskih snaga. Obaveštajni podaci sugerisali su udar preko Drine, ali vojna logika je nalagala prelazak preko Save i Dunava i nastupanje dolinom Morave u središte države. U skladu sa tim bile su raspoređene tri srpske armije.
Kada je postalo jasno da je austrougarska armija krenula preko Drine ka Valjevu i preko Save na Šabac, srpska vojska otpočela je marš manevar ka planini Cer i ka Šapcu. Neprijatelj je, nažalost, bio brži. Pali su Šabac i Loznica. Brojne izbeglice počele su da beže iz okupiranih teritorija.
Srpska vojska je u manevarskom maršu prelazila i po 50 kilometara dnevno. Kombinovana divizija išla je ka Ceru, Šumadijska je imala naređenje da oslobodi Šabac. Konjička divizija upućena je u Mačvu, na spoju ove dve divizije.
U marš manevru srpske vojske, na obroncima Cera, došlo je do noćnog boja u susretu. Čelni 2. Prekobrojni puk prvi je nagazio na usnule delove neprijatalja. Ostali pukovi ulazili su u borbu kako su pristizali. Planina se prolamala od eksplozija srpskih ručnih bombi, pokliča, zvukova trube…
Srpske trupe su u noćnoj borbi 15. na 16. avgust potpuno rastrojile neprijateljsku 21. diviziju. Tri dana trajale su borbe na Ceru i Iverku. Neprijatelj je 19. avgusta slomljen i krenuo je u povlačenje ka Drini.
U vreme bitke na Jadru i Ceru, srpska Užička vojska i crnogorska Sandžačka vojska uspele su da spreče prodor ka Užicu. Poraz na Ceru, strah od srpske ofanzive i pobune prečanskih Srba, naterali su Poćoreka da pređe u defanzivu na svim frontovima.
U narednih nekoliko dana oslobođen je Šabac, kao i cela teritorija Kraljevine Srbije.
Austrougari su na bojištu ostavili oko 4.500 zarobljenih i ranjenih vojnika. Zaplenjena je i velika količina, oko 25.000, topova, haubica, konja, pušaka i mitraljeza. Srpska vojska je u borbama na Ceru imala 2.000 poginulih, a oko 16.000 vojnika izbačeno je iz stroja.
“Istorija Austrougarske je isprepletana sa impozantnim porazima, a vladavina Franje Jozefa je bila plodna u vojnim katastrofama. Ali do danas, stari monarh je mogao da govori da su ga pobedile samo Velike sile, Francuska 1850. i Prusija 1866. Danas je to Srbija, sa desetinom teritorije Austrije, sa desetinom njenog stanovništva, nanela je prvi i odjekujući poraz.“
Francuski novinar Anri Barbi, 19. avgust 1914.
Na kraju borbi i posle povlačenja austrougarskih trupa u Mačvi i Pocerini otkriveni su strašni zločini u gradovima i selima, koja je austrougarska vojska okupirala. Osim porušenih kuća, crkava i javnih zgrada svuda uz put nailazilo se na zločine. Stotine muškaraca je nasumično ubijeno, zarobljeni srbski vojnici streljani a mnoge žene i deca su najpre silovani, pre nego što su ubijani. Mnoge zločine su činili drugi Južni Sloveni (Hrvati i Bosanski muslimani), služeći u austrougarskoj vojsci.Srpski general Pavle Jurišić Šturm je izjavio:
"Austrijska vojska je počinila strašna zverstva na našoj teritoriji. Grupa od 19 (muškaraca, žena i dece) su pronađeni pored gostionice Krivajica. Svezani su zajedno i zatim užasno izmasakrirani. Takva grupa ljudi je nađena i kod Zavlake. Male grupe ubijenih i unakaženih ljudi, uglavnom žene i dece, su nađeni širom sela. Jednoj ženi je oderana koža, a drugoj su odsečene grudi... Još jedna grupa od 12 žena i dece su pronađeni svezani zajedno i izmasakrirani. Seljaci kažu da se takve stvari mogu videti svuda".
Aleksandar Deroko, koji je bio u 1300 kaplara ostavio je svedočanstvo o Cerskoj bici. „Prošli smo Ub i našli se u sred Cerske bitke. Popeli su me na visoko drvo. Preda mnom je bio ceo front. U plavom nebu gore, svuda oko mene, Boga mi prilično blizu, crveno beli oblačići austrijskih šrapnela. U zubima sam držao regletu, i preko kanapa sa čvorićima odmeravao i na milimetarsku hartiju ucrtavao ceo horizont neprijateljskih položaja. Bio sam student prve godine tehnike i umeo sam to. Po tim crtežima su naše baterije dole gađale svaki top svoj sektor. Posle, dalje, polja su bila pokrivena plavim uniformama i vazduh je bio otužno sladunjav od nepokopanih leševa na avgustovskom suncu… Dalje Šabac je celu noć goreo i ja sam pri sveći napravio jedan mali akvarel sa mnogo crvenog plamena na crnoj pozadini. Te noći su naši topovi u Klenku zapalili nekakav magacin sa municijom i voz. Ličilo je na vatromet.”
Za uspeh u Cerskoj bici general Stepa Stepanović dobio je čin vojvode. Bila je to prva saveznička pobeda u Velikom ratu kada su sile Atante trpele poraz za porazom. Bitka na Ceru je bila velika pobeda srpske vojske nad znatno nadmoćnijim neprijateljem.