PIŠE: Miodrag Lekić
Sređivao sam ovih dana dokumentaciju o rimskim danima, pa i onim uzbudljive 1999. god. Zato ću ovdje, u sljedećim postovima, objaviti ponešto od toga. (Možda arhiva na Fejsbuku bude trajnija od moje privatne.)
Italijanska vlada je drugog dana bombardovanja pokrenula mirovnu inicijativu. Započeta je diplomatskim putem, a ubrzo je postala javna, pa i zaključcima parlamenta.
Da nije bilo toga, vlada bi sigurno zbog NATO bombardovanja tada pala.
Inicijativa se zalagala za prekid bombardovanja, sukoba na terenu i pregovore koji bi doveli do najvažnijeg cilja sa tri ključna momenta.
a) Pojašnjenja, u stvari, dvije dopune tzv. sporazuma u Rambujeu:
b) „Čvrste garancije Zapada da neće biti nezavisnosti Kosova, već široke autonomije“.
v) Garancije vlasti SRJ da se prihvata prisustvo mirovnih snaga u pokrajini koje bi činile trupe „NATO, Rusije i drugih slovenskih država, pod kišobranom OEBS-a i UN.“
Premijer D’Alema je prezentovao inicijativu i na Savjetu EU u Berlinu.
I ovaj TV video svjedoči o aktuelnosti italijanske inicijative koja će intervencijama i pritiscima najmoćnijih brzo biti pomjerena u drugi plan i postepeno nestati.
U ovoj emisiji novinaru kao da nije pravo što podržavam inicijativu, pita me zašto sam ostao u Rimu kada su se ambasadori SRJ u Parizu, Berlinu, Vašingtonu vratili u zemlju.
Sumnjičio me je da sam dio ove italijanske inicijative (očigledno me je precijenio da mogu da toliko utičem na italijansku vladu). Značajniji dio ovog video-dokumenta je u tome da predstavnik vlade Miniti u emisiji potvrđuje italijansku mirovnu inicijativu... (a ja sam se valjda odbranio da ništa ne mutim po rimskim institucijama..)
Ovo je bio i moj jedini ovako „miroljubivi“ javni nastup prema italijanskoj vladi.
Kasniji, kada se i ona podredila centrima iznad nje, bili su nešto drugačiji.
(fb)