Danas je Njegošev dan - svetkovina srpskog duha i slova

Crna Gora danas slavi Petra II Petrovića Njegoša – vladiku, pjesnika, filozofa i svetitelja srpskoga roda.

Crna Gora danas svečano obilježava Njegošev dan – dan posvećen najvećem sinu svoga naroda, Petru II Petroviću Njegošu, vladici, vladaru, pjesniku i filosofu čije je djelo „Gorski vijenac“ postalo neprolazni temelj nacionalne i duhovne svijesti Srba.

Ovo je dan kada se Crna Gora, ako želi da ostane vjerna sebi i svojoj istoriji, mora pokloniti sjenci čovjeka koji je svojim stihom, mačem i perom uzdigao svoj narod na pijedestal slobode i časti.

Život i djelo duhovnog vladike
Rođen je 13. novembra 1813. godine u selu Njeguši, u srcu stare Crne Gore, kao Radivoje Rade Tomov Petrović. Sa svega 17 godina postao je mitropolit crnogorski i primorski, nasljedivši svoga strica, Svetog Petra Cetinjskog.

Kao vladar, Njegoš je ujedinio Crnu Goru, uredio državu, ustanovio Senat i sudove, uveo prve pisane zakone i postavio temelje moderne državnosti.

Ali njegovo najveće djelo nije u maču, već u peru – u veličanstvenim stihovima „Gorskog vijenca“, „Luče mikrokozme“ i „Svobodijade“, u kojima je Njegoš uzdigao vječitu borbu između dobra i zla, istine i izdaje, slobode i ropstva.

Njegoš – Srbin po rodu, duhu i vjeri
Njegoš nikada nije skrivao svoje srpstvo, nego ga je nosio s ponosom kao orden časti.
U svojim djelima i pismima više puta je naglašavao pripadnost srpskom narodu:

U „Gorskom vijencu“ plamti njegova ljubav prema srpskoj ideji, pravoslavnoj vjeri i istoriji, kao i bol zbog razjedinjenosti srpskog naroda. Njegov junak Vuk Mićunović izgovara stihove koji i danas odzvanjaju kao zavet:

„Blago tome ko dovijeka živi,
imao se rašta i roditi!“

Njegoš i Kosovo – duhovni zavjet slobode
Za Njegoša je Kosovo bilo sveta srpska zemlja, temelj zavetne misli i simbol otpora protiv zla.
U njegovoj viziji, Kosovski zavjet nije samo istorija, nego neprestano nadmetanje između vjere i nevjere, između Nebeskog i zemaljskog carstva.

On piše:

„Boj ne bije svijetlo oružje,
već boj bije srce u junaka.“
Kroz ove stihove, Njegoš je trajno povezao Crnu Goru s Kosovom, a Crnogorce sa srpskom sudbinom – sudbinom borbe za čast, vjeru i opstanak.

Svetitelj Crkve Hristove
Mitropolija crnogorsko-primorska je 2013. godine, povodom 200. godišnjice Njegoševog rođenja, svečano proglasio Petra II Petrovića Njegoša za svetitelja.

Njegove svete mošti počivaju, danas ne počivaju  u kapeli na Lovćenu, pod nebom koje je sam izabrao, iznad Crne Gore i iznad srpstva, već u Meštrovićevom mauzoleju, što se smatra svetogrđem. Očekuje se da nove vlasti dozvole obnovu Njegoševe kapele na vrhu Lovćena i ispunjenje Njegoševe poslednje želje i zavjeta da u njoj počiva.

Zavjet za budućnost
Njegoš nije samo pjesnik prošlosti – on je i prorok budućnosti.
Njegove riječi, kao što su:

„Neka bude što biti ne može“,
ostaju sveti zavjet svim generacijama koje vjeruju u čast, istinu i slobodu.
Crna Gora koja bi zaboravila Njegoša, zaboravila bi samu sebe.
A Crna Gora koja ga slavi, vraća se svom izvoru – srpskom duhu, pravoslavnoj vjeri i uzvišenoj misli.

Slava vladici i pjesniku koji je svojim stihom odbranio čast naroda i utemeljio jednu od najsvetijih stranica srpske istorije!