Vlada Crne Gore dostavila je Skupština Crne Gore Predlog zakona o izmjenama Zakona o auto-putu Bar–Boljare, kojim se ukidaju dosadašnje poreske i carinske povlastice izvođačima radova. Ukoliko bude usvojen, zakon će stupiti na snagu osmog dana od objavljivanja u Službenom listu.
To praktično znači da bi prestale olakšice koje su važile tokom izgradnje auto-puta, a koje su uključivale nultu stopu PDV-a, oslobađanje od poreza na dohodak i doprinosa za strane radnike, kao i oslobađanje od carina na materijal i opremu. Iz Vlade poručuju da je cilj izmjena jačanje budžetskih prihoda, uspostavljanje pravednijeg poreskog sistema i usklađivanje domaćeg zakonodavstva sa evropskom praksom, uz stvaranje ravnopravnijeg poslovnog ambijenta i ukidanje privilegovanog položaja pojedinih kompanija.
Da li će država više dobiti ili više izgubiti?
Iako na prvi pogled ukidanje privilegija zvuči logično, suštinsko pitanje je da li će država zaista biti na dobitku. Ako izvođači radova više ne budu imali dosadašnje poreske i carinske olakšice, sasvim je izvjesno da će te troškove uračunati u svoje ponude. To bi moglo značiti skuplje tendere, veću cijenu izgradnje svakog narednog kilometra auto-puta i dodatno opterećenje za državni budžet, odnosno za građane.
Drugim riječima, ono što država dobije kroz veće poreske prihode, mogla bi izgubiti kroz skuplje ugovore i veće obaveze prema izvođačima. Upravo zato se postavlja pitanje da li je u ovom slučaju rađena ozbiljna ekonomska analiza i da li postoje jasne procjene efekata ovakve odluke.
Loš signal investitorima ili evropski standard?
Dodatna dilema odnosi se na poruku koja se šalje potencijalnim investitorima. Veliki infrastrukturni projekti u mnogim državama imaju posebne uslove kako bi bili privlačni kompanijama koje posjeduju znanje, kapital i mehanizaciju za njihovu realizaciju. Ako se pravila mijenjaju bez šire strategije ili u osjetljivom trenutku, investitori mogu zaključiti da je poslovni ambijent nepredvidiv i da se uslovi mijenjaju u hodu.
Pozivanje na evropsku praksu svakako ima težinu, ali je isto tako poznato da i u Evropska unija postoje različiti modeli podsticaja za strateške investicije, infrastrukturu, zelene projekte i razvoj nerazvijenih regiona. Zato je opravdano pitanje da li se ovdje zaista radi o uvođenju standarda ili se, prije svega, traži novi način punjenja budžeta.
Građane zanima samo jedno – hoće li auto-put biti brže završen?
Za građane je, ipak, najvažnije nešto drugo. Njih manje zanima kako će se zvati poreski model, a mnogo više kada će početi nove dionice, koliko će koštati, ko će ih graditi i kada će biti završene. Bar–Boljare nije običan projekat, već strateška saobraćajnica koja treba da poveže jug i sjever zemlje, otvori nove razvojne šanse i promijeni ekonomsku mapu Crna Gora.
Upravo zato države kod ovakvih projekata često svjesno odobravaju određene pogodnosti, jer dugoročni ekonomski efekti mogu biti daleko veći od kratkoročnih poreskih prihoda. Ako ove izmjene dovedu do usporavanja procedura, manjeg interesovanja izvođača ili skuplje izgradnje, onda će cijena takve „pravednosti“ biti previsoka.
Ideja fer poreskog sistema sama po sebi nije sporna. Ali kod ovako važnih projekata nije dovoljno reći da se država usklađuje sa Evropom. Potrebno je jasno dokazati da će ova odluka biti korisna za Crna Gora i da neće ugroziti dinamiku izgradnje auto-puta koji građani čekaju decenijama.
M.Lutovac