Ovo je doba vjernika, kojima se ne može vjerovati,
Humanista koji ne mare za čovjeka,
Rodoljuba koji ljube Judinim poljupcima,
U ovom se vremenu obraz prodaje na rate,
Lopovi više nisu lopovi, no kontraverzni biznismeni,
Kurve su starlete, sponzoruše, poslovne pratilje…
Nema više kopiljana, ni čekić kopiljana,
Ni jajara, ni lupeža,
Sad kažu: snašao se,
Danas si pametan ako si sa pameću raskrstio,
Dostojanstvo krivično gone,
Ko misli svojom glavom je sišao sa uma,
Takve trijebe kao štakore,
Takvi nas koče…
Danas se pjesnik mjeri brojem akademika koje poznaje
I braće koja su avanzovala,
Ko mari jesi li pismen,
Važno je da si dobar sa predsjednikom žirija,
Nije važno u kojim si bitkama bio,
No koliko si potpisa donio,
Ko se silnije u prsa bije,
Ko snažnije riče,
U slavu Boga i srpstva,
Danas se obmotaš zastavom,
Crvenom, ili trobojkom, svejedno,
Što dalje pljuneš, bliže si sofri…
A ja se sjetim tebe, oče,
Ovako mator i umoran,
I sve što imam reći je:
Nisam imao šansi, nismo imali šansi…
Ali…
Gdje god si, miran budi,
Bjesmo i ostasmo ljudi!
Neven Milaković
