Pjesnik i more
Besmrtnoj sjeni Šarla Bodlera
Sklopljenih sam očiju u olujnoj noći
Udisao pjenu pobješnjelog mora,
Skriven ispod starog iskrivljenog bora
Snio budan zoru koja neće doći.
Htio sam da dodirnem tminu i pučinu,
Da izbavim svijet s tri slomljena prsta,
Da zavapim kao Spasitelj sa Krsta:
Podaj Oče končinu svom jedinom sinu.
A onda me hladna zapljusnula voda
Gorčinom koralnog stijenja i joda,
I čudna me groznica što pjesnike trese
Krilima džinovskog galeba uznese,
Da se mraku smijem sa oblačnog svoda
Gdje taština puzi, a vrlina hoda.
Neven Milaković Likota