Đukanović bi i aferu „Telekom“ da pretvori u politički progon: A ko će odgovoriti za milione?

Nekadašnji predsjednik i premijer Crne Gore Milo Đukanović nije propustio ni današnje saslušanje u Višem sudu u Podgorici, povodom afere „Telekom“, da pretvori u priliku za političko obračunavanje sa sadašnjom vlašću. Umjesto da u središtu pažnje budu okolnosti privatizacije državne telekomunikacione kompanije iz 2005. godine i ozbiljne sumnje u višemilionsku korupciju, Đukanović je ponovo govorio o navodnom političkom progonu, zloupotrebi institucija i pokušaju revizije politike koju je predstavljao. Takvim javnim nastupom rizikuje da dodatno politizuje sudski postupak, a njegove poruke mogu se tumačiti i kao svojevrstan pritisak na pravosuđe.

Posebno je upadljivo što bivši šef države aferu „Telekom“ predstavlja kao dio sadašnjeg političkog obračuna, iako se o spornoj privatizaciji, sumnjivim konsultantskim ugovorima i navodnom podmićivanju govorilo još u vrijeme kada je upravo on bio najmoćnija politička ličnost u Crnoj Gori.

Ovo, dakle, nije afera koju je izmislila aktuelna vlast, niti su sumnje u korupciju nastale nakon političkih promjena 2020. godine. Naprotiv, njeni korijeni sežu više od dvije decenije unazad, a njome su se bavile i američke institucije.

Zbog toga se postavlja pitanje zašto Đukanović, umjesto političkih kvalifikacija, ne bi prepustio sudu da utvrdi sve relevantne činjenice.

Đukanović tvrdi da je riječ o političkom obračunu
Nakon saslušanja u Višem sudu u Podgorici, gdje se pojavio u pratnji advokatice Svetlane Vujanović, Đukanović je novinarima kazao da se sudskom pozivu odazvao kao odgovoran građanin, ali da ima snažan utisak da se državne institucije zloupotrebljavaju u političke svrhe.

„Odazvao sam se i ovog puta kada imam snažan utisak da je riječ o pokušaju zloupotrebe jedne državne institucije, u ovom slučaju suda. Mislim da je riječ o politikantskom nastavku jednog politikantskog obračuna sa mnom i sa politikom koja je konstituisala i dugo vodila jednu drugačiju građansku Crnu Goru zasnovanu na evropskim vrijednostima“, rekao je Đukanović.

On je ocijenio da se na ovaj način narušava princip podjele vlasti, tvrdeći da izvršna vlast pokušava da preuzme nadležnosti tužilaštva i suda.

Govoreći o svojoj tridesetogodišnjoj političkoj karijeri, naveo je da je nastojao da vodi politiku obnove i razvoja Crne Gore, zasnovanu na vladavini prava i evropskim standardima.

„Ovo što se sada događa je sušta suprotnost tome. Ovo je pokušaj revizije svega onoga što je Crna Gora na tom planu do sada napravila“, poručio je Đukanović.

Međutim, njegove tvrdnje o političkoj pozadini postupka same po sebi ne dokazuju da je sud postupao nezakonito ili po nalogu izvršne vlasti.

Istovremeno, činjenica da je Đukanović saslušan ne znači da je njegova krivica utvrđena.

Afera stara više od dvije decenije
Predmet se odnosi na privatizaciju Telekoma Crne Gore iz 2005. godine, kada je većinski paket akcija državne kompanije prodat mađarskom telekomunikacionom operateru „Mađar Telekom“.

U središtu afere nalaze se sumnje da je tokom privatizacije, posredstvom fiktivnih konsultantskih ugovora, isplaćivan višemilionski mito kako bi se obezbijedila podrška i pogodnosti prilikom kupovine kompanije.

Američka Komisija za hartije od vrijednosti i berzu (SEC) još 2011. godine pokrenula je postupke povodom sumnjivih poslova „Mađar Telekoma“ u Crnoj Gori i Makedoniji.

U američkim postupcima navedeno je da su u Crnoj Gori korišćena četiri navodno fiktivna konsultantska ugovora, vrijedna približno 7,3 miliona evra, radi prikrivanja koruptivnih isplata.

Posebnu pažnju izazvala je formulacija iz američkih dokumenata koja je upućivala na sestru najvišeg vladinog funkcionera. U javnosti je taj opis povezivan sa advokaticom Anom Đukanović, sestrom bivšeg predsjednika, koja je takve optužbe negirala.

„Mađar Telekom“ je u decembru 2011. godine pristao na poravnanje sa američkim institucijama, u okviru kojeg je platio približno 95 miliona dolara.

Važno je, međutim, naglasiti da se to poravnanje odnosilo na postupke u vezi sa poslovanjem u više država i da samo po sebi ne predstavlja sudsku presudu kojom je utvrđena krivica Mila ili Ane Đukanović.

Sudski postupak nastavljen nakon spora o zastari
Specijalno državno tužilaštvo je početkom avgusta 2025. godine odbacilo krivičnu prijavu Mreže za afirmaciju nevladinog sektora protiv Đukanovića, njegove sestre i drugih lica, obrazlažući odluku nastupanjem apsolutne zastarjelosti krivičnog gonjenja.

Međutim, krivično vanpretresno vijeće Višeg suda u Podgorici zauzelo je drugačiji stav, ocjenjujući da u konkretnom predmetu zastara nije nastupila.

Tužilaštvo se zatim obratilo Vrhovnom sudu, ali je žalba odbačena kao nedozvoljena, čime je omogućen nastavak postupka.

Zaštitnik imovinsko-pravnih interesa Crne Gore preuzeo je krivično gonjenje u ime države.

Pored Mila Đukanovića, planirana su saslušanja njegove sestre Ane, biznismena Veselina Barovića, nekadašnjeg direktora Telekoma Olega Obradovića i Damjana Hoste, koji je učestvovao u pregovorima o prodaji akcija.

Ovdje je naročito važno razlikovati dva pitanja: da li su u postupku privatizacije počinjena krivična djela i da li postoje zakonski uslovi da se nakon toliko vremena o njima vodi krivični postupak.

Oba pitanja moraju se rješavati na osnovu zakona i dokaza, a ne političkih izjava bilo koje strane.

A šta je sa privredom i privatizacijama iz vremena DPS-a?
Đukanovićeve izjave o obnovi, razvoju i evropskim vrijednostima otvaraju još jedno važno pitanje: kakve je stvarne rezultate ostavila ekonomska politika koju je decenijama predstavljao?

Tokom vladavine DPS-a Crna Gora je prošla kroz talas privatizacija, restrukturiranja i gašenja nekadašnjih industrijskih preduzeća. Sudbina brojnih fabrika, gubitak radnih mjesta, propadanje proizvodnih kapaciteta i sporni privatizacioni aranžmani ostali su trajne teme javnih rasprava.

Istovremeno, taj period obilježili su i razvoj turizma, priliv stranih investicija i izgradnja infrastrukture. Međutim, ti rezultati ne mogu izbrisati pitanja o cijeni tranzicije, raspodjeli njenih koristi i odgovornosti za ekonomske promašaje.

Upravo zato Đukanovićeva politička biografija ne može biti svedena isključivo na njegovo viđenje državnog razvoja, kao što ni kritika njegove vladavine ne može zamijeniti dokaze u konkretnom sudskom predmetu.

Sumnje u korupciju, sporne privatizacije i pitanja odgovornosti nekadašnjih nosilaca vlasti moraju se ispitati nezavisno od njihovog političkog značaja.

Sud mora imati posljednju riječ, a ne političari
Afera „Telekom“ pokazuje koliko je važno da Crna Gora dobije odgovore na pitanja koja su decenijama opterećivala njen javni život.

Činjenica je da su američke institucije još 2011. godine iznijele ozbiljne navode o koruptivnim isplatama prilikom privatizacije, a da se više od dvije decenije nakon prodaje Telekoma u Crnoj Gori i dalje raspravlja o procesnim uslovima za utvrđivanje odgovornosti.

Đukanović ima puno pravo da se brani, osporava navode i ukazuje na eventualne nepravilnosti u postupku. Ali njegova politička prošlost, kao ni funkcije koje je obavljao, ne mogu biti razlog da se pitanja o spornoj privatizaciji ostave bez odgovora.

S druge strane, ni njegovi politički protivnici nemaju pravo da sudski ishod unaprijed proglašavaju izvjesnim.

Posebno je problematično kada se svaki pokušaj preispitivanja postupaka nekadašnjih vlasti unaprijed opisuje kao napad na državu, njen građanski karakter ili evropski put. Država i jedan političar nijesu isto, a vladavina prava upravo podrazumijeva da ni bivši ni sadašnji funkcioneri ne budu iznad zakona.

Zato je suštinsko pitanje afere „Telekom“ mnogo jednostavnije od Đukanovićeve političke retorike: gdje je završilo 7,35 miliona evra obuhvaćenih spornim konsultantskim ugovorima, ko je od tih isplata imao koristi i da li je u tome bilo krivične odgovornosti?

Odgovor na ta pitanja ne mogu dati ni konferencije za novinare, ni stranačka saopštenja, ni politički obračuni. Mogu ga dati samo zakonito sproveden postupak i dokazi.

Ukoliko Crna Gora zaista želi da pokaže da je izgradila nezavisno pravosuđe, afera „Telekom“ mora biti tretirana kao pravno, a ne stranačko pitanje.

M.Lutovac