Mandić: Saučešće za Mladića je čin vjere i ljudskosti

Crnoj Gori je potreban novi politički i društveni odgovor koji će, kako je poručeno, počivati na pomirenju, zajedništvu i brizi o svakom čovjeku, ali bez zahtjeva da se bilo ko odrekne sopstvenog identiteta, tradicije i vjere.

Takav stav iznio je predsjednik Skupštine Crne Gore Andrija Mandić, naglašavajući da politika pomirenja ne može podrazumijevati odricanje od sebe.

„Crnoj Gori je potreban novi srpski odgovor i na tome ćemo istrajati. To je odgovor pomirenja, zajedništva i brige o svima, ali to ne znači odricanje od samih sebe. Kao što ne tražimo ni od koga da se odrekne sebe, bilo bi neprirodno da to učinimo mi“, poručio je Mandić.

Poseban dio njegovog odgovora odnosio se na polemike koje su u redovima Demokratske partije socijalista pokrenute povodom njegovog telegrama saučešća nakon smrti generala Ratka Mladića.

Mandić je jasno stavio do znanja da svoj postupak ne doživljava kao političku provokaciju, već kao čin koji proizlazi iz tradicije, vjere i običaja.

„Moj telegram saučešća predstavlja nešto što je običaj u srpskom narodu, i ne samo u njemu, već i kod naših rođaka Crnogoraca“, rekao je Mandić, podsjećajući da se sličan odnos prema smrti nekadašnjih najviših državnih funkcionera mogao vidjeti i u Crnoj Gori.

On je naglasio da u njegovom telegramu nije bilo ničega što bi izlazilo iz okvira onoga što nalažu ljudski običaji i vjera kojoj pripada.

„U mom telegramu saučešća nije bilo ničega suvišnog. Uradio sam sve u skladu sa vjerom kojoj pripadam“, poručio je Mandić.

Upravo je činjenica da je jedan tradicionalni gest saučešća izazvao političke reakcije, prema njegovim riječima, pokazala da u dijelu opozicije i dalje postoji potreba da se politički tumači čak i ono što pripada domenu ličnog, vjerskog i ljudskog.

„Vidim da je to izazvalo mnogo polemike u redovima DPS-a. Neka se strpe. Ako ova tačka eventualno dođe na dnevni red, imaće priliku da govore o svemu tome“, rekao je Mandić.

Istovremeno, upozorio je da moralne lekcije koje danas dolaze iz DPS-a ne mogu biti posmatrane izvan istorijskog konteksta njihovog političkog djelovanja.

Samo neka ne misle, veli, da će im "moralne pridike" koje danas drže proći. Podsjetio je i na odnos Mila Đukanovića i tadašnjeg DPS-a prema Republici Srpskoj i njenoj vojsci do 1995. godine.

Prema njegovim riječima, upravo bi otvaranje te teme moglo da dovede do veoma zanimljive političke rasprave, budući da se stavovi i politika DPS-a prema ovim pitanjima tokom godina mijenjala.

Mandić je, govoreći o političkoj generaciji koja danas pokušava da predstavi DPS u novom ruhu, ocijenio da su njeni najveći teret upravo stari partijski kadrovi predvođeni Milom Đukanovićem.

„Jedini koji treba nečega da se odreknu jesu pripadnici mlađe generacije političara u DPS-u — starih partijskih barona predvođenih Milom Đukanovićem“, kazao je on.

Istovremeno, Mandić je ocijenio da ti isti kadrovi, uprkos teretu prošlosti, i dalje imaju snažan uticaj na biračko tijelo te stranke.

„Oni su im tegovi o nogama, ali oni znaju da upravo ti tegovi nose većinu njihovih glasova“, naveo je Mandić.

Govoreći o političkim promjenama nakon 2020. godine, Mandić je posebno istakao pitanje slobode. Prema njegovim riječima, politička sloboda podrazumijeva i pravo svakog pojedinca da postupa u skladu sa sopstvenim uvjerenjima i interesima, sve dok time ne ugrožava prava drugih.

„Mi smo se 2020. godine izborili za slobodu, a to znači da svako ima pravo da postupa u skladu sa sopstvenim interesima, i ja to pravo u potpunosti podržavam“, poručio je.

Mandić je istovremeno odbacio tezu da očuvanje sopstvenog identiteta i tradicije predstavlja prepreku evropskom putu Crne Gore.

Naprotiv, poručio je da aktuelna parlamentarna većina želi da Crnu Goru uvede u Evropsku uniju, ali da to neće biti učinjeno po cijenu odricanja od sopstvenog identiteta.

„DPS mnogo boli što će ova parlamentarna većina uvesti Crnu Goru u Evropsku uniju“, rekao je Mandić.

On je podsjetio da je DPS tokom perioda od 2006. do 2020. godine takođe zagovarao evropske integracije, ali da, prema njegovoj ocjeni, nije uspio da napravi očekivani napredak u pregovorima.

„Pokušavali su oni to od 2006. do 2020. godine, ali nisu uspjeli da zatvore gotovo nijedno poglavlje“, kazao je.

Mandić je na kraju poslao i jasnu poruku da evropska budućnost Crne Gore, po njegovom stavu, ne mora biti suprotstavljena nacionalnom, vjerskom ili istorijskom osjećaju njenih građana.

„Ova parlamentarna većina će, zajedno sa Andrijom Mandićem, aplaudirati u Briselu kada Crna Gora postane članica EU“, poručio je.

Tako je poruka koju Mandić šalje istovremeno usmjerena u dva pravca - prema unutrašnjem pomirenju u Crnoj Gori, ali i prema očuvanju prava svakog naroda i svakog pojedinca da bude ono što jeste. U tom okviru, i saučešće Ratku Mladiću predstavljeno je kao čin koji Mandić vidi prije svega kroz prizmu vjere, tradicije i ljudskog dostojanstva, a ne kao politički akt koji bi bilo ko trebalo da propisuje ili zabranjuje.