Grad pod Rumijom još ne odustaje od sna. Iako je FK Mornar protiv Bokelja propustio priliku da preuzme vrh tabele, u Baru nema razočaranja koje gasi vjeru — naprotiv. Nakon remija bez golova na „Topolici“, uprkos prekidu serije velikih pobjeda, među Baranima kao da je još jače oživjela svijest da ova generacija može ispisati najveće stranice sportske istorije grada.
Prije samo nekoliko sedmica mnogi su govorili da je sama borba za vrh ogroman uspjeh, a danas, tri kola prije kraja, čitav Bar gleda ka tituli. Na tribinama, u kafićima, na šetalištu, po školama i među starim mornarskim familijama — svuda se priča o istoj temi: „Može li Mornar do čuda?“
I može.
Jer ova ekipa je već uradila ono što se do skoro činilo nezamislivim. Tim koji je godinama bio simpatičan autsajder sada ravnopravno stoji uz velike klubove crnogorskog fudbala. „Topolica“ više nije samo stadion — ona je postala mjesto okupljanja jednog grada koji je prepoznao svoju generaciju za ponos.
Upravo zato Bar živi ove dane sa posebnom emocijom, svjestan da se ovakve prilike ne ukazuju često.
Remi sa Bokeljom jeste propuštena prilika, ali nije kraj sna. Naprotiv — fudbalska drama tek ulazi u završni čin. Do kraja su ostala još tri kola i 270 minuta tokom kojih se može promijeniti sve. Sutjeska jeste ostala lider, ali pritisak sada raste iz dana u dan.
Budućnost je u krizi rezultata i bez gola već pet mečeva, dok Bar vjeruje da baš sada dolazi trenutak kada se rađaju šampioni.
Posebnu snagu ovom Mornaru daje atmosfera oko kluba. Odavno u Baru nije viđeno ovakvo zajedništvo grada i sporta. Stariji pamte neke velike generacije, ali mnogi kažu da nikada nisu osjetili ovakvu energiju. Svako novo kolo nosi novu euforiju, a mogući mečevi odluke već se najavljuju kao spektakli kakve „Topolica“ dugo nije vidjela.
Bar ne slavi još ništa — ali sanja glasno.
A ponekad upravo tako počinju najveće sportske priče.