Od kralja Aleksandra do spora Podgorice i Zagreba: Ko ima pravo na školski brod „Jadran“?

Hrvatska nema pravni osnov da potražuje školski brod „Jadran“, a njeno insistiranje na preuzimanju ovog jedrenjaka više je motivisano simbolikom ratnog trofeja iz devedesetih godina nego njegovom materijalnom vrijednošću, smatra istoričar iz Tivta Dražen Jovanović.

On je u razgovoru za „Dan“ ocijenio da Crna Gora ima snažne istorijske i pravne argumente da zadrži brod. Međutim, u sporu Podgorice i Zagreba i dalje se nedovoljno govori o mogućim pravima Srbije, na koja je „Barski portal“ ranije ukazao objavljivanjem pravne analize advokata dr Gorana V. Đorđevića.

Hrvatska potražuje „Jadran“, ali ne i druge brodove nekadašnje Jugoslovenske ratne mornarice

Jovanović je za „Dan“ ukazao na nelogičnost hrvatskih zahtjeva, podsjećajući da je nakon raspada Jugoslavije u Crnoj Gori ostao veliki broj ratnih brodova, uključujući fregate, raketne topovnjače, podmornice i druga plovila.

„Ne postoji nikakav pravni osnov da Hrvatska traži ovaj brod. Zanimljivo je postaviti pitanje zašto Hrvatska ne potražuje neke druge brodove koji su takođe bili u sastavu ratne mornarice, a danas se nalaze u Crnoj Gori? Moje lično mišljenje je da oni na brod Jadran gledaju kao na neku vrstu ratnog trofeja iz tih krvavih ratova devedesetih godina, a ne zbog njegove materijalne vrijednosti“, kazao je Jovanović.

Njegova izjava dolazi nakon sastanka crnogorskog ministra odbrane Dragana Krapovića i hrvatskog ministra vanjskih i evropskih poslova Gordana Grlića Radmana, održanog 9. oktobra u Zagrebu, na kojem nije postignut dogovor o vlasništvu nad brodom.

Dok Podgorica insistira da je „Jadran“ crnogorsko vlasništvo, Zagreb nastavlja da zahtijeva njegovu predaju, pozivajući se, između ostalog, na nekadašnju povezanost jedrenjaka sa Splitom.

Jovanović, međutim, odbacuje takav argument.

„Teorija da je brod Jadran imao matičnu luku u Splitu uopšte ne pije vodu – to je bio vojni brod, posada je bila višenacionalna, a on je podjednako boravio u Tivtu, Splitu, Dubrovniku i Puli“, objasnio je istoričar.

Podsjetio je da je „Jadran“ izgrađen 1933. godine u njemačkom Hamburgu, za potrebe Kraljevske mornarice Jugoslavije, te da je 16. jula iste godine prvi put uplovio u Tivat.

Posebno je ukazao na činjenicu da su u njegovom finansiranju učestvovali građani i institucije širom nekadašnje države.

„Paradoksalno je, ali gradovi poput Zrenjanina ili Sarajeva dali su mnogo više sredstava za njegovu izgradnju nego Split ili Šibenik. Tivat je njegova prva luka u koju je uplovio jula 1933. godine, uz veliku pompu i svečani doček. Tu su rađeni svi njegovi remonti, popravke i održavanje tokom decenija“, naglasio je Jovanović.

Prema njegovim riječima, istorijska i kulturna vrijednost broda daleko prevazilazi njegovu tržišnu cijenu, jer su generacije pomoraca upravo na „Jadranu“ sticale prva znanja o moru i plovidbi.

Istoričar je kritikovao i nedovoljno odlučan odnos crnogorskih institucija prema ovom pitanju.

„Malo sam i ljut što Crna Gora, posebno u tom pitanju, nema neki jasno definisan politički stav prema Hrvatskoj. Sve to mi liči na neko povlačenje u okolnostima kada imamo apsolutno valjane pravne argumente“, poručio je Jovanović.

On smatra i da „Jadran“ treba hitno proglasiti kulturnim dobrom, podsjećajući da je iz Boke ranije upućena inicijativa nadležnim institucijama, ali da, prema njegovim saznanjima, nije bilo zvaničnog odgovora.

„Taj brod je jednostavno zaslužio da bude proglašen kulturnim dobrom“, naglasio je, ocjenjujući da jedrenjak ne zaslužuje da bude predmet političkih nadmetanja i prikupljanja jeftinih političkih poena.

Može li se o „Jadranu“ odlučivati bez Beograda?

I dok se u javnosti uglavnom govori o suprotstavljenim zahtjevima Crne Gore i Hrvatske, „Barski portal“ i portal "IN4S" su ranije otvorili i treće, izuzetno važno pitanje – da li Srbija ima pravo na školski brod „Jadran“ i može li se o njegovoj sudbini odlučivati bez učešća Beograda.

Podsjetimo, naš portal je 9. avgusta 2026. godine objavio pravnu analizu advokata dr Gorana V. Đorđevića pod naslovom „Brod Jadran pripada Srbiji (pravni aspekt)?“. U njoj je detaljno obrazložena teza da se prilikom rasprave o vlasništvu nad jedrenjakom neopravdano zanemaruju moguća imovinska prava Srbije.

Đorđević je ukazao da je najveći dio sredstava za izgradnju broda obezbijedilo tadašnje Ministarstvo vojske i mornarice, dok je ostatak prikupljen dobrovoljnim prilozima „Jadranske straže“, uz učešće kralja Aleksandra Karađorđevića.

Posebno je analizirao pravni kontinuitet nekadašnje Savezne Republike Jugoslavije, državne zajednice Srbija i Crna Gora i pitanje raspodjele vojne imovine nakon osamostaljenja Crne Gore 2006. godine.

Ukazao je i na odredbe Sporazuma o pitanjima sukcesije SFRJ, prema kojima pokretna vojna imovina predstavlja predmet posebnih dogovora zainteresovanih država nasljednica.

Prema Đorđevićevom tumačenju, pitanje vlasništva nad „Jadranom“ nije konačno riješeno u odnosima Srbije i Crne Gore, zbog čega postoji osnov da se i Beograd uključi u raspravu.

Ovo pitanje „Barski portal“ je ponovo aktuelizovao 25. septembra, u tekstu „Pokrenuta nova peticija za Jadran: Prije odluke o brodu treba odgovoriti i na pitanje prava Srbije“.

Tada smo podsjetili i da je časopis „Odbrana“ Ministarstva odbrane Srbije još 2006. godine pisao o zainteresovanosti Srbije za ovaj jedrenjak, ukazujući na njegovo finansiranje i istorijsko porijeklo.

Naravno, postojanje pravne argumentacije u korist Srbije ne znači da je njeno vlasništvo utvrđeno, kao što ni činjenica da se brod nalazio u Tivtu u vrijeme raspada Jugoslavije sama po sebi ne rješava sva pitanja sukcesije.

Upravo zato spor oko „Jadrana“ ne bi trebalo svoditi isključivo na bilateralno nadmetanje Podgorice i Zagreba.

Jedrenjak koji je izgrađen za Kraljevsku mornaricu Jugoslavije, koji je preživio Drugi svjetski rat, promjene državnih uređenja i raspad zajedničke zemlje, predstavlja dio šireg istorijskog i pomorskog nasljeđa.

Zato se, uz pitanje na koje upozorava Dražen Jovanović – zašto Hrvatska insistira baš na „Jadranu“ – nameće i ono na koje je „Barski portal“ ranije ukazao: zašto se o sudbini broda koji je nastao u okvirima zajedničke države raspravlja gotovo isključivo između Crne Gore i Hrvatske, dok se moguća prava Srbije ostavljaju po strani?

Odgovor na to pitanje zahtijeva pravne argumente, dokumentaciju i dogovor zainteresovanih strana, a ne samo političke izjave.