Rekordna sezona ili rekordna zabluda: Koliko turističkog novca zaista ostaje u Crnoj Gori?
Crna Gora ne bi smjela da uspjeh turističke sezone procjenjuje samo na osnovu broja gostiju i noćenja, već prvenstveno prema vrijednosti koju turistička potrošnja ostavlja domaćoj ekonomiji, ocijenio je za „Pobjedu“ dr Jovan Rabrenović iz Instituta ekonomskih nauka.
Prema podacima Monstata, Crna Gora je prošle godine zabilježila 2.728.564 turistička dolaska, u odnosu na 2.606.854 godinu ranije. Broj dolazaka porastao je oko 4,7 odsto, ali je istovremeno broj noćenja smanjen sa 15.594.299 na 15.367.166, odnosno približno 1,5 odsto.
Rabrenović kaže da je, prevedeno sa statističkog na svakodnevni jezik, zemlja dobila oko 122.000 dodatnih turističkih dolazaka, a izgubila približno 227.000 noćenja. Prosječan broj noćenja po evidentiranom dolasku smanjen je sa oko 5,98 na 5,63.
„To nije dramatičan pad, ali jeste dovoljno snažno upozorenje da jedno od najčešće korišćenih mjerila turističkog uspjeha – broj gostiju – govori mnogo manje nego što se obično predstavlja“, naglasio je Rabrenović.
Za ekonomiju nijesu svi dolasci jednaki
Turista koji prespava dvije noći i onaj koji ostane deset dana u statistici dolazaka vrijede jednako, ali za ekonomiju nijesu jednaki, ukazao je Rabrenović.
Kako je objasnio, stvarni rezultat zavisi od dužine boravka, iznosa i strukture potrošnje, porijekla proizvoda koje gost kupuje, vlasništva nad pružaocima usluga, zarada zaposlenih, naplate poreza i toga koliko novca na kraju ostaje i nastavlja da kruži u domaćoj ekonomiji.
„Zato dvije države sa istim brojem turista mogu ostvariti sasvim različitu ekonomsku korist. Isto važi i za jednu zemlju u dvije uzastopne godine“, kazao je Rabrenović.
Od ukupno 15,37 miliona registrovanih noćenja u Crnoj Gori tokom 2025, čak 10,18 miliona ostvareno je u individualnom smještaju, što je oko dvije trećine ukupnog broja. Istovremeno je 92,6 odsto svih noćenja zabilježeno u primorskim mjestima.
Rabrenović je naglasio da privatni apartman nije lošiji oblik turizma od hotela. Gost u apartmanu može znatno trošiti u restoranima, prodavnicama, marinama, na izletima i drugim uslugama, dok hotelski gost može imati drugačiju strukturu potrošnje.
Zato je, prema njegovim riječima, za ozbiljnu turističku politiku važan podatak koji se ne može pročitati iz samog broja dolazaka i noćenja – koliko domaće dodate vrijednosti stvaraju različiti oblici turističke potrošnje.
„Crna Gora još nema dovoljno svježe i redovno objavljene podatke koji bi dali pouzdan odgovor na to pitanje“, istakao je Rabrenović.
Prihod nije isto što i zarada
Govoreći o prihodima od turizma, Rabrenović je naveo da su oni, prema podacima Centralne banke Crne Gore, 2025. iznosili 1,481 milijardu eura, u odnosu na 1,461 milijardu godinu ranije. To je rast od približno 1,36 odsto i potvrda da turizam ostaje jedan od najvažnijih izvora prihoda crnogorske ekonomije.
Ipak, upozorio je da 1,481 milijarda eura prihoda nije isto što i profit turističke privrede, prihod državnog budžeta ili iznos koji je u cjelini ostao u Crnoj Gori kao nova domaća vrijednost.
Rabrenović je podsjetio da CBCG uz podatke iz platnog bilansa napominje da nije zvanični proizvođač statistike turizma, već da za potrebe platnog bilansa procjenjuje prihode od stranih turista. Stavka se dopunjava podacima o zdravstveno-rekreativnim uslugama i potrošnji u svrhu školovanja, pa se zbog razlika u obuhvatu i definicijama razlikuje od podataka kojima se procjenjuje ukupan turistički promet u zemlji.
„Zbog toga tvrdnja da je Crna Gora od turizma zaradila 1,48 milijardi eura jeste privlačna za javne nastupe, ali ekonomski nije dovoljno precizna“, rekao je Rabrenović.
On je objasnio da ekonomska korist zavisi od toga koliko turističke potrošnje ostaje u zemlji.
„Ako turista za dan potroši 200 eura u domaćem hotelu koji nabavlja hranu od crnogorskih proizvođača, zapošljava lokalne radnike, koristi usluge domaćih kompanija i ovdje reinvestira profit, veliki dio tog novca nastavlja da kruži kroz domaću ekonomiju. Ako je, s druge strane, značajan dio hrane, pića, opreme i ostalih inputa uvezen, dio novca kroz naredne transakcije odlazi u inostranstvo. Potrošnja gosta je u oba slučaja ista, ali korist za domaću ekonomiju nije“, kazao je Rabrenović.
Zbog toga se, naglasio je, ne mjeri samo promet već i dodata vrijednost, odnosno ono što je zaista stvoreno u zemlji nakon odbijanja međufaznih troškova.
Za Crnu Goru ta razlika ima poseban značaj zbog visokog robnog deficita. Rabrenović je naveo da podaci CBCG pokazuju da je saldo robe 2025. bio negativan 3,742 milijarde eura, dok je suficit na računu usluga iznosio oko 1,592 milijarde.
Turizam i druge usluge zbog toga predstavljaju jedan od glavnih amortizera velike strukturne neravnoteže između onoga što Crna Gora prodaje svijetu i onoga što od svijeta kupuje, ocijenio je on.
„To je snažan argument u prilog ekonomskom značaju turizma, ali i dodatni razlog da utvrdimo koliko domaćeg sadržaja postoji u našem turističkom proizvodu. Moramo znati koliki dio hrane koju koriste hoteli i restorani dolazi iz domaće proizvodnje, koliko turistička potrošnja pokreće poljoprivredu, prerađivačku industriju, transport, kulturu, trgovinu i druge domaće djelatnosti“, istakao je Rabrenović.
Prihodi rastu, ali i spoljna neravnoteža
Prema preliminarnim podacima CBCG, prihodi na stavci putovanja i turizma u prvih šest mjeseci 2026. iznosili su 465,05 miliona eura, dok su u istom periodu prošle godine bili 427,63 miliona, što predstavlja rast od 8,75 odsto.
Rabrenović je ukazao da kretanje nije bilo jednako tokom cijelog polugodišta. U prvom kvartalu 2026. prihod je iznosio 86,39 miliona eura i bio je oko 2,3 odsto manji nego godinu ranije. U drugom kvartalu porastao je sa 339,19 miliona na 378,66 miliona eura, odnosno približno 11,6 odsto, pa je snažniji drugi kvartal povukao cijelo polugodište u plus.
Rast pokazuju i podaci Monstata za jun. U kolektivnom smještaju evidentirano je 206.990 dolazaka i 793.956 noćenja, u odnosu na 195.642 dolaska i 735.673 noćenja u junu 2025. To je povećanje broja dolazaka od oko 5,8 odsto i noćenja od približno 7,9 odsto.
Rabrenović je, međutim, upozorio da ti podaci ne obuhvataju cjelokupan turistički promet.
„Monstat podatke za kolektivni smještaj objavljuje mjesečno, dok se podaci za individualni smještaj objavljuju godišnje. Zbog toga u avgustu 2026. još nemamo potpuno uporediv zbir svih dolazaka i noćenja u prvom polugodištu koji bi obuhvatio i hotele i privatni smještaj“, objasnio je on.
Istovremeno sa rastom prihoda od putovanja i turizma za oko 37,4 miliona eura, robni deficit je povećan sa približno 1,757 milijardi na 1,816 milijardi eura. Deficit tekućeg računa porastao je sa oko 988,6 miliona na 1,085 milijardi eura.
To, prema Rabrenovićevim riječima, ne znači da turizam stvara spoljni deficit. Naprotiv, izvozom usluga snažno ga ublažava. Podaci, međutim, pokazuju da rast turističkih prihoda ne mora automatski značiti i poboljšanje ukupne ekonomske pozicije zemlje.
Rabrenović je rekao da se važno pitanje krije i iza načina na koji se procjenjuju prihodi od putovanja.
MMF je preporučio unapređenje sistema, uključujući prikupljanje podataka o prosječnoj potrošnji prema vrsti potrošnje i nacionalnosti turista, na primjer uzorkovanjem putnika na graničnim prelazima.
Rabrenović je istakao da CBCG nužno procjenjuje transakcije tamo gdje potpuni administrativni podaci ne postoje, ali da je za savremenu turističku politiku potrebno znati mnogo više.
„Potrebni su nam podaci o tome koliko u prosjeku troše gosti sa pojedinih tržišta, na što troše, kolika je potrošnja hotelskog gosta, gosta u privatnom smještaju ili turiste na jahti i kako na ukupan rezultat utiče dužina boravka. Nije isto privući još 100.000 gostiju i povećati prihod od svakog postojećeg gosta“, naglasio je on.
Međunarodno prihvaćen instrument za mjerenje stvarnog ekonomskog značaja turizma jeste satelitski račun turizma – Tourism Satellite Account (TSA). Njime se turizam povezuje sa nacionalnim računima i mjere direktna turistička dodata vrijednost, turistički BDP, zaposlenost povezana sa turističkom potrošnjom i veze turizma sa ostatkom privrede.
Rabrenović je podsjetio da Evrostat ukazuje da standardna statistika dobro prikazuje kretanje posjetilaca, ali da sama ne daje potpunu sliku makroekonomskog značaja turizma. Tu prazninu popunjava TSA.
MONSTAT na svom sajtu ima oblast posvećenu satelitskom računu turizma i navodi da je njegova svrha mjerenje ekonomskih efekata povezivanjem turističke tražnje sa ponudom proizvoda i usluga.
„Problem je što se na stranici MONSTAT-a nalaze rezultati za 2009. godinu, izrađeni u okviru pilot-istraživanja i objavljeni 2011. Za ekonomiju koja turizam tretira kao jednu od najvažnijih djelatnosti, oslanjanje na pilot-račun star 17 godina nije dovoljno za donošenje razvojnih odluka“, kazao je Rabrenović.
On je istakao da su se od tada promijenili cijene nekretnina, struktura smještaja, avio-povezanost, digitalne platforme, struktura gostiju, tržište rada, zarade, uvoz, investicije, poreski sistem i veličina ekonomije.
Ukoliko se ovakve analize rade, njihovi rezultati trebalo bi da budu redovno dostupni stručnoj i široj javnosti, poručio je Rabrenović.
Kao primjer savremenijeg mjerenja Rabrenović je naveo Sloveniju, čiji je statistički zavod u aprilu 2026. objavio procjenu ekonomskih računa turizma za 2025. godinu.
Slovenija može da saopšti da je njena direktna turistička dodata vrijednost iznosila 2,447 milijardi eura i činila 3,9 odsto ukupne dodate vrijednosti, dok je direktni turistički BDP procijenjen na 3,783 milijarde eura, odnosno 5,4 odsto ukupnog BDP-a. Procijenjeni su i direktni i indirektni efekti turističke potrošnje.
„Suština je u tome da Slovenija može mnogo preciznije da odgovori na pitanje što joj turizam proizvodi, dok je Crnoj Gori potreban isti nivo statističke i razvojne ambicije“, ocijenio je on.
Cilj mora biti veća vrijednost, a ne rekord po svaku cijenu
Rabrenović je istakao da ova analiza nije argument protiv turizma niti poruka da Crnoj Gori treba manje gostiju.
„Turizam je jedan od najvažnijih kanala kroz koje strani novac ulazi u zemlju. On održava hiljade radnih mjesta i pokreće hotele, privatni smještaj, restorane, trgovinu, prevoz, marine, rentakar kompanije, turističke agencije i čitav niz drugih djelatnosti. Ključno pitanje je kako povećati vrijednost koju Crna Gora zadržava“, kazao je Rabrenović.
Prema njegovim riječima, to podrazumijeva duži boravak gostiju, veću potrošnju koja se ne zasniva samo na višim cijenama, više domaće hrane i pića u hotelima i restoranima, snažniju ponudu lokalnih proizvoda, kulture, izleta i usluga, produktivnija i bolje plaćena radna mjesta, dužu sezonu, veću poresku disciplinu, bolju infrastrukturu i investicije koje podižu vrijednost destinacije, a ne samo broj kreveta.
Prije svega, naglasio je, potrebna je ekonomska politika koja zna da izmjeri rezultat.
„Moguća je godina u kojoj Crna Gora neće imati nijednog gosta više, a od turizma će ostvariti veću ekonomsku korist – ako turisti ostanu duže, više troše na domaće proizvode i usluge, sezona traje duže, zaposleni stvaraju veću vrijednost i bolje su plaćeni, a privreda manje zavisi od uvoznih inputa. Takva godina za ekonomiju bi mogla biti uspješnija od još jedne statističke „rekordne sezone““, rekao je Rabrenović.
Crna Gora će i dalje brojati dolaske i noćenja i treba da ih broji, ali ti podaci više ne bi smjeli da budu jedino, niti glavno mjerilo uspjeha, ocijenio je on.
Uz njih je, kako je naveo, potrebno redovno objavljivati potrošnju po gostu i noćenju, prosječnu dužinu boravka, turističku dodatu vrijednost, udio domaćih proizvoda i usluga u ponudi, broj i kvalitet radnih mjesta, produktivnost sektora, prihode van glavne sezone i direktne fiskalne efekte.
„Podaci iz 2025. poslali su prvo upozorenje – više dolazaka nije donijelo više noćenja. Prvo polugodište 2026. šalje drugačiji, ali podjednako važan signal: prihodi od putovanja i turizma snažno rastu, dok se ukupna spoljna neravnoteža zemlje istovremeno pogoršava. Crna Gora zato ne treba da prestane da broji turiste, ali je vrijeme da počne precizno da mjeri i korist koju od njih ostvaruje“, zaključio je dr Jovan Rabrenović.
