Knežević otvorio suštinsko pitanje: Zašto bi Crnu Goru u EU predstavljao "jezik" manjine?

Pitanje statusa srpskog jezika u Crnoj Gori već decenijama nije samo lingvističko, već prije svega pitanje poštovanja demokratske volje građana i dosljedne primjene osnovnih principa pravne države. Zato je potpuno logično da svaki političar, javni funkcioner ili institucija koja tvrdi da se zalaže za vladavinu prava odgovori na argumente, a ne da ih prećutkuje ili relativizuje. Upravo zbog toga pitanja koja je ovih dana postavio predsjednik Demokratske narodne partije Milan Knežević zaslužuju jasan i konkretan odgovor onih na koje se odnose, jer je to minimum političke i javne pristojnosti.

Knežević je podsjetio da je pitanje službenog statusa srpskog jezika moguće riješiti isključivo političkom voljom, a ne raspisivanjem referenduma, kako se u posljednje vrijeme sve češće predstavlja u javnosti.

On podsjeća da su još 2011. godine poslanici tadašnjeg Demokratskog fronta predložili dopunu Ustava kojom bi se propisalo da jezik kojim govori najveći broj građana bude normiran kao službeni, uz crnogorski jezik. Ta inicijativa nije dobila potrebnu većinu, ali, kako ističe, to ni tada ni danas ne znači da je za takvu izmjenu neophodan referendum.

Prema njegovim riječima, tvrdnje da je referendum jedini put predstavljaju pokušaj obmanjivanja javnosti.

„Notorna je glupost, neistina, laž i bijedna konstrukcija da je neophodno organizovati referendum na kojem bi oko 270.000 građana potvrđivalo da želi srpski jezik kao službeni. Dovoljno je usvojiti dopune Ustava i da za njih glasaju 54 poslanika“, poručio je Knežević.

Posebno upozorava da bi ulazak Crne Gore u Evropsku uniju bez prethodnog rješavanja ovog pitanja praktično trajno cementirao sadašnje stanje.

„Ukoliko Crna Gora uđe u Evropsku uniju bez rješavanja i normiranja srpskog jezika kao službenog, srpski jezik nikada neće postati službeni, već će ostati jezik u službenoj upotrebi, odnosno manjinski jezik, dok će crnogorski postati zvanični jezik Evropske unije“, upozorio je lider DNP-a.

Možda je najvažniji dio njegove izjave pitanje koje je uputio onima koji danas predstavljaju srpski narod u izvršnoj i zakonodavnoj vlasti.

„Zbog čega Srbi u Vladi i Srbi u parlamentarnoj većini ne žele da uslove ustavne promjene iz oblasti pravosuđa rješavanjem pitanja srpskog jezika, nije pitanje za mene. Podsjećam da smo ja i stranka koju predvodim izašli iz Vlade upravo zbog ovih pitanja“, kazao je Knežević.

On smatra da sadašnja vlast, bez obzira na promjenu političkih aktera, nastavlja politiku započetu u vrijeme Mila Đukanovića.

„Potvrđuje se da smo bili u pravu kada smo tvrdili da Vlada Milojka Spajića suštinski baštini tekovine Mila Đukanovića i da ćemo ovakvom politikom samo asimilovati i srpski jezik i srpski narod u Crnoj Gori“, poručio je on.

Upravo na ova pitanja javnost s pravom očekuje odgovore. Ako je, kako se tvrdi, zaista postojala već pripremljena ustavna formula koja ne zahtijeva referendum, ako je za njeno usvajanje potrebna politička većina, onda je sasvim opravdano pitati zašto ta inicijativa nije obnovljena i ko snosi političku odgovornost što se to pitanje godinama drži po strani.

Posebno kada se ima u vidu da je, prema svim popisima stanovništva u savremenoj Crnoj Gori, srpski jezik jezik kojim govori najveći broj građana, dok je njegov ustavnopravni položaj i dalje ispod tog demokratski iskazanog odnosa.

Paradoksalno je da se kao nesporno prihvata postojanje takozvanog crnogorskog jezika, iako je riječ o političkom projektu bez utemeljenja u istorijskom razvoju, lingvističkoj nauci i prirodnoj jezičkoj evoluciji. Najbolji dokaz da je riječ prije svega o političkoj, a ne jezičkoj kategoriji jeste činjenica da, uprkos dugogodišnjim pritiscima, institucionalnom nametanju i politici bivšeg režima Mila Đukanovića, srpskim jezikom i dalje govori daleko najviše građana Crne Gore, dok je  takozvani crnogorski tek drugi. tzv. crnogorski jezik, podsjetimo, nikada nije bio istorijski jezik ove zemlje, za razliku od srpskog, kojim su vijekovima govorili i pisali njeni vladari, mitropoliti i narod.