Prosjek 9,93 i ljubav prema nauci: Priča studentkinje koja zna šta želi
Ponekad se iza tihih, nenametljivih uspjeha kriju najveće priče o radu, upornosti i ljubavi prema znanju. Primjeri mladih koji znanje doživljavaju kao radost, a ne kao obavezu, najbolje pokazuju snagu istinske motivacije.
Studentkinja druge godine Prirodno-matematičkog fakulteta Univerziteta Crne Gore Marija Ćetković izdvaja se izuzetnim akademskim uspjehom i iskrenom ljubavlju prema nauci. Sa prosječnom ocjenom 9,93, ona ne doživljava matematiku kao puko učenje formula, već kao način razmišljanja i razumijevanja svijeta. Marija u razgovoru za "Dan" otkriva kako izgleda put mladog čovjeka koji zna šta voli i ne odustaje od svojih ciljeva.
"Studentkinja sam druge godine PMF-a, smjer Matematika i računarske nauke. Već od osnovne škole, pa tokom gimnazijskih dana, matematika je bila u fokusu mog interesovanja. Uvijek su me fascinirale logika, struktura i način na koji matematika objašnjava svijet oko nas. Ovoga ljeta, u organizaciji Prone, bila sam dio matematičkog praktikuma i imala čast da držim predavanja talentovanim srednjoškolcima iz cijele Crne Gore, uključujući i takmičare. Zaista sam uživala u društvu pametnih mladih ljudi, dijeleći sa njima strast prema matematici i njenom posebnom načinu razumijevanja svijeta", kaže naša sagovornica.
U osnovnoj školi i gimnaziji redovno je bila među najboljim učenicima u generaciji i često je učestvovala na takmičenjima iz matematike i fizike i osvajala nagrade.
"Nekako, od prvog dana, to je bio moj primarni afinitet u školi i nije bilo dileme oko upisa fakulteta. I sada na fakultetu imam visoke ocjene, ali ne zato što samo jurim brojke, već zato što prosto ne umijem da stanem da učim dok mi nešto ne bude potpuno jasno. Svaki moj uspjeh nosi trag doprinosa i podrške profesora našeg fakulteta. Zato nije neobično što njihov rad i rezultati uživaju priznanje u širem, internacionalnom naučnom okruženju, a mi kao studenti možemo biti samo ponosni što imamo sreću da učimo od takvih ljudi. Njihova stručnost, pozitivna energija i strast prema onome što predaju, svakodnevno me inspirišu i pokazuju koliko je važno voljeti ono što radite", navodi Marija Ćetković.
Želja da se bavi nečim što je istinski zanima i izaziva motivisala je da upiše smjer Matematika i računarske nauke na PMF-u.
Matematika je oblast koja traži stalno promišljanje, rješavanje problema i kreativnost, a ona, kako kaže, upravo voli spoj logike i imaginacije.
"Za mene matematika nije samo školski predmet i suvoparna, teška teorija – ona je supermoć za razumijevanje svijeta oko nas. U njoj pronalazim logiku, obrasce, pa čak i malu dozu zabave kad uspijem "slomiti" neki problem. Računarstvo mi daje priliku da tu magiju matematike pretvorim u realne stvari – kôd koji "radi", algoritme koji rješavaju probleme i projekte koji nekome mogu olakšati život. Volim osjećaj kada neki koncept iz matematike "oživi" u računarskom programu i kada to ljudi mogu razumjeti i koristiti. Za mene su matematika i programiranje miks mozgalice i avanture – uvijek nešto novo za otkrinje, a često i prilika da se nasmijem sama sebi kad kôd "ne radi" onako kako sam zamislila. I upravo ta sloboda istraživanja, igranja i stalnog učenja me najviše vuče ovom svijetu", otkriva mlada naučnica.
Svakodnevica na fakultetu sazdana je od zabavnih trenutaka, preko uspjeha, do stresa, frustracija i izazova koji se ponekad čine nepremostivi. Mnogo je situacija koje testiraju strpljenje i upornost.
"Upravo ti trenuci oblikuju naše iskustvo i, rekla bih, pomažu nam da sazrijevamo. Jedan od zanimljivih trenutaka bio je kada sam na jednom ispitu rješavala kompleksan zadatak iz algoritama. Pokušavala sam sa nekoliko pristupa koji nisu funkcionisali, što me je naravno frustriralo, ali sam bila tvrdoglavo uporna i konačno došla do rješenja. Osjećala sam se kao da sam ostvarila mini-pobjedu nad cijelim svijetom algoritama, dok su mi prsti još drhtali, a srce lupalo od treme i uzbuđenja. Taj osjećaj kada se sve kockice "slože" i kada vidiš da tvoja logika funkcioniše nevjerovatno je iskustvo i zadovoljstvo koje nema cijenu. Takvi trenuci me najviše motivišu da i dalje ulažem trud i volju u svoje studije", podijelila je Marija s nama svoje ushićenje.
Sreća, radoznalost i upornost
"Poručila bih mladima koji žele da se bave matematikom ili nekom drugom naukom, da prije svega budu srećni, radoznali i uporni. Nauka, a posebno matematika, nije uvijek jednostavna – ponekad je puna izazova i momenata kada misliš da ništa ne funkcioniše. Ali, svaki izazov je prilika da nešto novo naučiš. Važno je da ne odustaneš, da učiš iz grešaka i da vjeruješ u sebe. Izabrala sam matematiku, ali smatram da je ključ da svako pronađe ono što najviše voli. Na kraju krajeva, profesija je veliki dio života, i provoditi vrijeme u nečemu što voliš čini da život dobije dodatni smisao. Tada učenje i rad nijesu teret već zadovoljstvo. Možda će put otkrivanja vlastite strasti biti pun iskušenja, ali osjećaj kada pronađeš nešto što te istinski pokreće – bilo da je to matematika, umjetnost, sport ili bilo koja druga oblast", vrijedi svaki trenutak truda.
Porodica je oduvijek bila njena tačka oslonca, ali i izvor inspiracije. Majka Jasmina je univerzitetska profesorka i od prvog dana je Mariji usadila sistem vrijednosti koji podrazumijeva posvećenost i poštovanje prema školi.
"Kroz njenu posvećenost poslu odavno sam shvatila koliko je rad u nauci zahtjevan, ali i koliko donosi zadovoljstva i prostora za afirmaciju. S druge strane, moj otac Branko (diplomirani inženjer prehrambene tehnologije), opušteniji je i njegov pristup je oduvijek bio malo drugačiji – kroz praktične savjete i životne lekcije učio me je kako da razmišljam samostalno i donosim odluke. Njih dvoje su me nekako naučili da balansiram između reda i slobode, discipline i kreativnosti, a svaki njihov savjet i podrška su mi i danas neprocjenjivi", ponosno komentariše Marija.
U strogom svijetu formula i algoritama, ipak ima prostora i za hobi. Od ranog djetinjstva mlada matematičarka i programerka obožava Rubikovu kocku.
"Volim do iznemoglosti da je vrtim. Neko sluša muziku ili šeta da se opusti, a ja vrtim boje dok ne dobijem red u šest dimenzija. To je moja mini-terapija. U početku sve je haotično, ja sve preokrenem sto puta, i na kraju se nekako sve posloži na svoje mjesto. Šteta što tako ne može i život da se posloži. Pored matematike, volim da pišem. To je prilika da se izrazim na drugačiji način i malo obuzdam strogu logiku koja je karakteristična za matematiku. Iako, trenutno, zbog brojnih obaveza na fakultetu, malo zapostavljam ovaj svoj hobi, svjesna sam koliko čitanje i pisanje razvijaju jasnoću izražavanja i sposobnost logičnog argumentovanja. Kada pišem, učim kako da precizno strukturiram misli, što je korisno i u matematici koja zahtijeva potpunu jasnoću i logički poredak misli", ispričala je Marija.
Saznajemo da joj je želja da nastavi da se razvija u oblastima matematike, jer smatra da je to nauka u kojoj uvijek ima mjesta za učenje i istraživanje.
"Dugoročno, voljela bih da radim posao koji doprinosi nauci i kroz neku vrstu poziva motivišem mlade ljude da uče, razvijaju kritičko mišljenje, a prije svega slijede svoje strasti i interesovanja. Pored toga, voljela bih da svoje znanje i iskustvo nadogradim kroz međunarodno usavršavanje. Smatram da je izuzetno važno upoznati različite svjetove, sisteme vrijednosti, kulture i tradiciju, jer svako takvo iskustvo otvara nove perspektive, ne samo u nauci već i u životu. Nadam se da će mi se ta prilika pružiti jer mislim da takva iskustva oblikuju osobu na način na koji ne može nijedna knjiga" zaključuje naša sagovornica.
("DAN", Vera Samolov / Foto: Srđan Boljević)
