Suvomeđe Ostrosa, Krajine i Šestana – kameni tragovi života i opstanka

U Osnovnoj školi „Đerđ Kastriot Skenderbeg“ u Ostrosu je predstavljena nedavno objavljena knjiga fotografija „Suvomeđe Ostrosa, Krajine i Šestana“, čiji su autori Anto Baković i Zijo Madžurić.

O značaju publikacije i potrebi očuvanja suvomeđa govorili su direktor škole Sami Dodić, Ali Đečbritaj i jedan od autora, Zijo Madžurić.

Tokom promocije organizovana je i prigodna postavka panoa i fotografija posvećenih suvomeđama ovog kraja, dok je školi poklonjen veći broj primjeraka knjige, namijenjenih za školske potrebe, ali i za podjelu zainteresovanim stanovnicima Krajine.

Jedan od autora, Anto Baković, istakao je da je cilj monografije da dokumentarnom fotografijom afirmiše značaj suvomeđa i doprinese jačanju svijesti o potrebi njihovog očuvanja kao dijela tradicije i kulturne baštine Krajine.

„Dokumentarnim fotografijama u monografiji nastojimo afirmisati i doprinijeti jačanju svijesti o vrijednosti očuvanja suvomeđa kao tradicije i kulturne baštine Krajine. Njome ističemo važnost održavanja i sprečavanja razaranja suvomeđa usljed nepovoljnih vremenskih faktora, od zarastanja neželjenom vegetacijom, do nedovoljne i neadekvatne brige kako bi se sačuvao i održao karakterističan izgled tradicionalnih pejzaža“, naveo je Baković.

Prema njegovim riječima, očuvanje suvomeđa imalo bi značaj ne samo za zaštitu kulturne baštine već i za turističku valorizaciju ovog prostora.

„Zaštitom suvomeđa odalo bi se priznanje svim graditeljima koji su napravili spomenik borbi za opstanak na rodnoj škrtoj zemlji, zaštitio bi se kamenom pisani dokument o mudrom suživotu sa prirodom naših predaka, što bi, u krajnjoj liniji, bila odlična turistička priča. Kako postoji evidentno interesovanje u Evropskoj uniji za ovu tematiku, zaštitu i turističku valorizaciju suvomeđa u regionu Mediterana, ovim izdanjem dajemo dobru osnovu za to“, kazao je Baković.

On suvomeđe naziva i „prvim nepisanim katastrom“, ukazujući na njihovu istorijsku i praktičnu vrijednost.

„Suvomeđe su bile prvi nepisani katastar, naše nacionalno bogatstvo koje nam je ostavljeno u nasljeđe i koje moramo ostaviti u nasljeđe budućim generacijama“, poručio je Baković.

Suvomeđe su, objašnjavaju autori, grubi kameni zidovi građeni bez upotrebe vezivnog materijala, od kamena prikupljenog u okolnom kamenjaru. Predstavljaju značajan element tradicionalne arhitekture i kulturnog pejzaža Crne Gore.

Građene su jednostavnim alatom – macama, polugama i zidarskim čekićima – ali uz veliko strpljenje i trud. Njihova osnovna namjena bila je stvaranje i zaštita obradivih površina, sprečavanje erozije, sprečavanje prelaska stoke na obrađeno zemljište, obilježavanje komunice i privatnog posjeda, kao i uređivanje staza i puteva.

Na taj način, generacije su postepeno mijenjale i oblikovale prirodni prostor, stvarajući obradive površine i prepoznatljive kamene strukture koje danas predstavljaju dio tradicionalnog pejzaža Krajine, Ostrosa i Šestana, ali i šireg mediteranskog prostora Crne Gore.

„Ljudi su tako prisvajali dio po dio prirode i stvarali novu strukturu prostora – plodno zemljište i fascinantne kamene čipke suvomeđa na ovim prostorima, ali i širom mediteranske Crne Gore. Suživot sa prirodom značio je to stapanje sa njom. Suvomeđa može da razdvaja, može označavati granicu, a u suštini ipak spaja“, navode autori.

Poseban problem, kako upozoravaju, predstavlja činjenica da suvomeđe u Crnoj Gori nemaju status zaštićenog dijela kulturne baštine. Budući da se veliki broj ovih struktura nalazi na privatnim imanjima, njihovo rušenje često nije moguće spriječiti.

Time, ocjenjuju autori, postepeno nestaje tradicionalni način uređenja i zaštite malih poljoprivrednih prostora.

„Sve manje je mlađih vlasnika i seljana koji bi imali strpljenja i volje ponovo graditi suvomeđe kao dio identiteta prostora, kada se to šalovanjem i mješalicom može uraditi za jedan dan“, ističu autori.

Knjigu su objavili Mediteranski centar fotografije i „Nekazano“, a publikacija, osim dokumentarnog, ima i širi značaj jer kroz fotografiju bilježi jedan tradicionalni način oblikovanja prostora koji je vijekovima bio sastavni dio života stanovnika ovog kraja.

Proces zaštite suvomeđa kao nematerijalne kulturne baštine pokrenut je 2019. godine, što predstavlja jedan od koraka ka njihovom sistematičnijem očuvanju i prepoznavanju njihove kulturne, istorijske i turističke vrijednosti.