Krvavi utorak u Crnoj Gori: Trostruko ubistvo u Podgorici i velika hapšenja u Baru i Tivtu potresli javnost
Jučerašnji dan u Crnoj Gori obilježile su dvije teške i uznemirujuće vijesti – svirepo trostruko ubistvo hladnim oružjem u Podgorici i velika akcija Specijalnog državnog tužilaštva i Specijalnog policijskog odjeljenja u Baru i Tivtu, u kojoj su uhapšene osobe osumnjičene za najteža krivična djela.
Svakako, u središtu pažnje javnosti s pravom je zločin u podgoričkom naselju Stari aerodrom, gdje su u iznajmljenom stanu pronađena tri beživotna tijela mladih ljudi. Ta vijest je šokirala građane i ponovo otvorila bolno pitanje – koliko ubica, nasilnika ili potencijalnih zločinaca živi pored nas, prolazi ulicom, pozdravlja komšije, radi svakodnevne poslove, a da niko i ne sluti šta nosi u sebi.
Trostruko ubistvo u Podgorici – zločin koji je zgrozio državu
Prema informacijama koje su objavili mediji, za trostruko ubistvo osumnjičen je dvadesetpetogodišnji Vehid Murić iz Rožaja, koji je ubrzo nakon zločina uhapšen u centru tog grada.
Žrtve su, kako je objavljeno, braća Denis Hot (28) i Nezrin Hot (27) iz Rožaja, kao i Kenan Miraljemović sa Kosova i Metohije. Svi su, prema dostupnim podacima, radili kao moleri i živjeli zajedno u iznajmljenom stanu u Zmaj Jovinoj ulici, u podgoričkom naselju Stari aerodrom.
Mediji su objavili da je zločinu navodno prethodila svađa, vjerovatno zbog duga i međusobnih razmirica. Potom je, kako se sumnja, potegnut nož i uslijedio krvavi pir.
Najstrašniji detalj cijelog slučaja jeste da se, prema navodima iz istrage koje su prenijeli mediji, osumnjičeni nakon zločina uputio ka Rožajama, došao porodičnoj kući i majci izgovorio riječi koje će javnost dugo pamtiti:
„Majko, okrvavio sam ruke, ubio sam tri čovjeka... Halali mi.“
Da nije bilo tog priznanja i poziva porodice policiji, pitanje je kada bi zločin bio otkriven. Nakon toga je, kako je objavljeno, pokušao da pobjegne i sakrije se, ali je brzom akcijom policije lociran i uhapšen u užem gradskom jezgru Rožaja.
Ovdje nema prostora za relativizaciju. Tri mlada života su ugašena. Tri porodice su zavijene u crno. Ako se sve sumnje potvrde, riječ je o zločinu koji zaslužuje najoštriju kaznu koju zakon poznaje.
Javnost sada očekuje potpuno rasvjetljavanje motiva, detalja zločina, kao i jasan odgovor kako je moguće da su ljudi živjeli zajedno, radili zajedno, a da je sve okončano ovako krvavo.
Velika akcija u Baru i Tivtu – javnost traži puna imena zločina i istinu
Istog dana, pažnju javnosti privukla je i velika akcija Specijalnog državnog tužilaštva i Specijalnog policijskog odjeljenja u Baru i Tivtu.
Uhapšeni su, prema medijskim navodima, Mališa Bubanja iz Bara, Predrag Peđa Đuričković iz Bara i Lazar Klakor iz Tivta.
Nakon saslušanja, određeno im je zadržavanje do 72 sata zbog sumnje da su izvršili krivična djela stvaranje kriminalne organizacije i četiri krivična djela teškog ubistva, u kojima je bilo šest žrtava.
To su izuzetno teške i alarmantne optužbe. Upravo zato javnost sada s pravom očekuje više od šturih saopštenja. Građani imaju pravo da znaju za koja konkretno ubistva se ova lica terete, kada su zločini počinjeni, ko su žrtve i koliko duboko sežu pipci organizovanog kriminala.
Ako država već saopštava da je riječ o šest žrtava i četiri teška ubistva, onda javnost opravdano traži da čuje istinu do kraja.
Društvo na ivici – maske padaju tek kad bude kasno
Ono što je juče Crna Gora vidjela nije samo crna hronika. To je ogledalo društva.
S jedne strane, ljudi koji rade fizičke poslove, dijele stan i hljeb, završe mrtvi od ruke onoga s kim su živjeli. Sa druge strane, hapse se osobe koje se dovode u vezu sa šest likvidacija.
Koliko još takvih hoda među nama? Koliko ih sjedi u kafićima, šeta trgovima, vozi pored nas, a da niko ne zna šta su u stanju da urade?
Država mora biti još odlučnija, brža i oštrija. Policija i tužilaštvo moraju do kraja iznijeti dokaze, a sudovi poslati poruku da život čovjeka u Crnoj Gori ima cijenu i zaštitu.
Jer ako se društvo navikne na tri leša u stanu i šest žrtava u mafijaškim predmetima – onda problem više nije samo kriminal. Onda je problem što smo počeli da gubimo osjećaj užasa.
