Zamrznuta imovina, a gdje su milioni od kriminala ?
Prije nekoliko dana javnost u Crnoj Gori obaviještena je da je, na predlog Specijalnog državnog tužilaštva, zamrznut dio imovine više lica osumnjičenih za teška krivična djela. Međutim, suštinsko pitanje koje se odmah nameće jeste – koliko je imovine zaista obuhvaćeno ovim mjerama, a koliko se godinama, pa i decenijama, vodi na druga lica, van domašaja države.
Jer, teško je povjerovati da su ljudi koji se terete za organizovani kriminal djelovali kratkoročno ili naivno. Naprotiv, riječ je o strukturama koje su, po svemu sudeći, funkcionisale godinama, sistemski i organizovano. Upravo zato je malo vjerovatno da su imovinu stečenu kriminalom držali na svom imenu ili na imenu najbližih srodnika, niti da su novac ostavljali na računima dostupnim institucijama. To otvara sumnju da je veliki dio stvarnog kapitala i dalje sakriven, formalno prepisan ili izmiješten.
Zamrzavanje imovine i optužnica: Ko je obuhvaćen istragom
Na predlog Specijalnog državnog tužilaštva, sudija za istragu Višeg suda u Podgorici odredio je privremene mjere obezbjeđenja imovine protiv okrivljenih Draga Spičanovića, Milovana Pavićevića i Vladana Lazovića.
Istovremeno, Specijalno državno tužilaštvo je 1. aprila podiglo optužnicu protiv Aleksandra Mijalovića, Draga Spičanovića, Vladana Lazovića, Milovana Pavićevića, Andrijane Nastić i Predraga Boškovića, zbog osnovane sumnje da su izvršili više krivičnih djela – stvaranje kriminalne organizacije, zloupotrebu službenog položaja i odavanje tajnih podataka.
Mjerama su obuhvaćene zabrane otuđenja i opterećenja nekretnina, zabrane raspolaganja akcijama i udjelima u privrednim društvima, zapljena pokretne imovine, kao i nalozi bankama da obustave isplate novca.
Prema podacima tužilaštva, samo u slučaju Milovana Pavićevića i članova njegove uže i šire porodice blokirana je imovina u Podgorici i Baru – tri jednosobna i tri dvosobna stana, dva dupleks stana, garaže i zemljište, uz zapljenu skupocjenih ručnih satova i blokadu više od 15.000 evra sa računa.
Takođe, za Aleksandra Mijalovića, koji se označava kao organizator kriminalne grupe, već je ranije pokrenuta finansijska istraga u drugom predmetu, zbog sumnje da je imovina njemu bliskih lica stečena kriminalnim djelovanjem.
Prema navodima tužilaštva, ova kriminalna organizacija djelovala je od 2019. do februara 2024. godine, sa ciljem sticanja nezakonite moći, koristeći državne institucije i pristup tajnim podacima.
U toj mreži, kako se sumnja, ključnu ulogu imali su:
Drago Spičanović, kao pomoćnik direktora Uprave policije i službenik Agencije za nacionalnu bezbjednost
Vladan Lazović, kao službenik Specijalnog policijskog odjeljenja
Milovan Pavićević, kao načelnik Centra bezbjednosti Podgorica
Andrijana Nastić, kao državna tužiteljka
Predrag Bošković, kao koordinator DPS-a za Berane
Prema sumnjama, upravo preko ovih pozicija obezbjeđivani su tajni i povjerljivi podaci koji su korišćeni za jačanje kriminalne strukture.
Sistem koji je omogućio kriminal i politička pozadina
Ovdje se, međutim, otvara mnogo šire pitanje – kako je uopšte bilo moguće da ovakva mreža funkcioniše godinama, bez ozbiljne institucionalne reakcije.
Sve ukazuje da nije riječ o izolovanom slučaju, već o sistemu koji je dugo građen i održavan. U javnosti je sve prisutniji stav da je takav ambijent stvoren tokom vladavine Mila Đukanovića i Demokratske partije socijalista, kada su, kako mnogi ocjenjuju, kriminalne strukture i državni aparat bili duboko isprepleteni.
Činjenica da su danas brojni visoki funkcioneri policije, tužilaštva i bezbjednosnih službi ili u pritvoru, ili u zatvoru, ili pred sudom, govori da je problem bio sistemski.
Ali istovremeno se nameće pitanje koje izaziva najviše polemika – kako je moguće da je Milo Đukanović, kao dugogodišnji ključni politički faktor, i dalje van domašaja pravosudnih organa, iako su upravo njemu godinama u javnosti pripisivane najteže sumnje kada je riječ o organizovanom kriminalu.
Dok mnogi njegovi nekadašnji saradnici i izvršioci danas odgovaraju pred sudovima, on, kako se čini, ostaje nedodirljiv. Da li je u pitanju nedostatak dokaza, politička zaštita ili uticaj spoljnih faktora – pitanje je koje ostaje bez odgovora, ali se sve češće postavlja u javnosti.
Bar i Luka Bar: Decenijski centar šverca
Poseban aspekt ove priče odnosi se na Bar, koji je decenijama u javnosti označavan kao jedno od glavnih čvorišta šverca, prije svega cigareta, ali i drugih roba.
Luka Bar, kao ključna tačka tog sistema, često se pominjala u brojnim izvještajima i istragama kao mjesto preko kojeg su prolazile značajne količine nelegalne robe. Takav obim aktivnosti, kako se često ističe, nije mogao postojati bez snažne političke i institucionalne zaštite.
Upravo zbog toga, najnovije akcije tužilaštva mnogi tumače kao pokušaj da se konačno razbije mehanizam koji je godinama funkcionisao kao dobro organizovan sistem.
Sve u svemu, zamrzavanje imovine predstavlja važan korak, ali daleko od konačnog odgovora. Ključno pitanje ostaje – da li će istrage ići do kraja i obuhvatiti sve nivoe odgovornosti, ili će se, kao i mnogo puta do sada, zaustaviti na onima koji su bili samo izvršioci, dok će suštinski centri moći ostati netaknuti.
