Ubijena najmanje 452 regruta albanske i bošnjačke nacionalnosti, potvrđuju zvanični vojni izvori
Specijalnom državnom tužilaštvu (SDT) Crne Gore nedavno je dostavljena dopuna krivične prijave, koja je krajem februara 2025. godine podnijeta protiv nepoznatih starješina i pripadnika Desete crnogorske udarne brigade, zbog zločina izvršenog u Baru 1. aprila 1945. godine nad prisilno mobilisanim regrutima Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije, pretežno albanske i bošnjačke nacionalnosti, porijeklom sa Kosova i Metohije.
„Zvanični, vojni, podaci (Vojni arhiv u Beogradu) potvrđuju da se masakr u Baru nesporno dogodio i da se žrtve nadalje ne mogu negirati. Ovi izvještaji, upućeni višim komandama, nosili su i oznaku ‘povjerljivo’ ili ‘strogo povjerljivo’. Ubijena su najmanje 452 regruta albanske i bošnjačke nacionalnosti, dok je njih 104 ranjeno. Egzekuciju su izveli pripadnici X crnogorske udarne brigade kojoj su regruti predati na sprovođenje od Skadra do Bara. Radi se o istoj brigadi čiji su pripadnici i na Cetinju, novembra 1944. godine, izvršili ratni zločin nad civilnim stanovništvom. Nekoliko partizanskih generala je kasnije osudilo taj zločin nazvavši ga ‘metkom đaka ponovljača’”, naveo je danas Aleksandar Saša Zeković, aktivista sjećanja i član Građanske inicijative „21. maj“.
„Brojni kosovski i albanski istoričari, univerzitetski profesori i aktivisti za ljudska prava koriste podatke o mnogo većem broju ubijenih, ali sam se, kao podnosilac krivične prijave SDT-u, držao zvaničnih, dostupnih podataka iz nespornih vojnih izvora.
Dopunom prijave dostavio sam izvode iz knjige ‘Sjećanja, razmišljanja, reagovanja’, autora Boška Đuričkovića, u izdanju Vojnoizdavačkog i novinskog centra Beograd 1990. Cijenim da je knjiga korisna za dalje postupanje u konkretnom predmetu i rasvjetljavanje događaja. Đuričković je sproveo i vodio prvobitnu istragu i ustanovljeno je ono što je naveo u svojim memoarima. Istraga je kasnije nastavljena u Beogradu ‘kada su preduzete i određene mjere kažnjavanja’.
„Đuričković je inače bio politički komesar Primorske operativne grupe u čijem je sastavu, od sredine februara 1945, ostala samo X crnogorska brigada. Jedno vrijeme, koje uključuje i događanja u Baru, po sopstvenom priznanju, je bio i njen komandant”, dodao je Zeković.
„Narodni heroj Jugoslavije i general Jugoslovenske narodne armije (JNA) Boško Đuričković, u svojoj memoarskoj knjizi potvrđuje da se masakr u Baru dogodio”, ističe Zeković.
„Đuričković je naveo da je jedan regrut albanske nacionalnosti, u neposrednoj blizini Bara, ispred Biskupije, tokom odmora, ubio crnogorskog sprovodnika. Ostali sprovodnici nijesu uspjeli da identifikuju odgovornog. ‘Tu se dogodio incident koji je kasnije eskalirao u tešku tragediju’, ocijenio je Đuričković" - prenosi Zeković.
„Ubrzo poslije masakra u Baru, Primorska operativna grupa je rasformirana. Đuričković u svojim memoarima, kao ključni pretpostavljeni starješina, potvrđuje da se incident dogodio, da je sprovedena istraga koja je kasnije nastavljena u Beogradu, konkretno navodi broj ubijenih i ranjenih regruta, potvrđuje da su pogubljeni od strane X crnogorske udarne brigade kao i neselektivnost u postupanju uz navođenje mogućih motiva takvog postupanja prema Albancima i Bošnjacima regrutovanim sa Kosova”, navodi dalje Zeković.
On je ukazao i da SDT ima načina da obezbijedi pristup postojećoj arhivskoj građi u zemlji i inostranstvu, ali i da dođe do novih saznanja „koja će pomoći rasvjetljavanju smrti tolikog broja regruta”.
„U prilog tome ide i nedavni poziv Evropske komisije ‘da se otvore arhive koje se tiču bivših republika Jugoslavije, te da se omogući pristup dosijeima bivše jugoslovenske tajne službe i tajne službe JNA kako bi se temeljno istražili i eventualni zločini iz komunističkog perioda.
Odlučna borba protiv istorijskog revizionizma, da bi bila progresivna i uspješna, treba da podrazumijeva prestanak negiranja ili ćutanja o zločinima nad nevinim civilnim žrtvama rata i poratnog perioda koji su stradali iz ideoloških ili klasnih razlika”, zaključio je Zeković.