("BISERI IZ BARKE") Bane gradonačelnik: Kad "stabilna" vlast nema kvorum, ali ima viziju
PIŠE: Tomislav T. Velički
Usidrio sam barku privremeno. Nije da sam htio, nego morao. Talasi ne daju mira, vrijeme naopako, a more ko politička scena u Baru. Nikad ne znaš odakle udara.
Sjedim tako, zaklonio se od juga, listam portale i naiđem na najavu Branislava Baneta Nenezića. Čitam, pa se krstim, pa opet čitam – da se ne priviđa.
Kaže Bane, bez mnogo uvijanja, da sebe vidi kao budućeg gradonačelnika Bara. Ne sad, ne odmah, ali eto – vidi se. A ako se ne vidi, vidjeće se. Ako ne bude to, može biti nešto više. A ako ni to, može i ništa. Politička kvantna mehanika u barskoj izvedbi. Sve je moguće dok se kutija ne otvori.
I sve to čita čovjek dok mu pred očima prolazi grad koji stagnira kao brod bez motora. Bar, grad sa potencijalom kakvim se malo koji na primorju može pohvaliti, stoji u mjestu. Privreda nikad bolesnija, preduzeća neozdravljena, turizam u procjepu kao magistralni put Šušanj - Sutomore u avgustu. Narodna kuhinja punija nego ikad, a kvadrat stana skuplji nego u evropskim metropolama. Kirije kao u Parizu. Stranci podigli cijene u nebo, a lokalno stanovništvo gleda u taj isti nebeski plafon, ali bez para, bez perspektive, i bez plana.
A u tom ambijentu Bane čita svoju političku sudbinu iz šolje espresa. Vlast u Baru, kaže, stabilna. Toliko stabilna da svako malo nema kvorum. Toliko skladna da se prepucavanja između njega i gradonačelnika Dušana Raičevića više ne mogu sakriti ni iza službenih osmijeha. Toliko funkcionalna da funkcioniše na silu. Na mišiće. Na pauze. Na „usaglašavanje stavova“ koje niko ne razumije, ali svi osjećaju.
Bane, istina, ne propušta priliku da malo „pacne“ Raičevića. Kaže mu da ne poštuje Skupštinu koja ga je izabrala. Objavljuje „novo vrijeme za Bar“, staro već viđeno u devedeset odsto crnogorskih opština, gdje su DPS, SD i SDP još odavno spakovali kofere i preselili se u opozicione klupe. Samo što u Baru taj odlazak još traje, kao loša serija sa previše sezona.
Čitam da je funkcija gradonačelnika već bila „na stolu“, ali je Bane, široke duše, nije htio. Nije mu pripadala, kaže, po izbornom rezultatu. Ali ne znači da mu neće pripadati. Sjutra. Prekosjutra. Kad građani odluče. Ili kad ankete kažu suprotno. Ili kad talas okrene.
A ankete, eto zle sudbine, uporno pokazuju da će naredni izbori ovu šarenu, nervoznu i međusobno zavađenu vlast poslati tamo gdje je većina njihovih političkih saboraca već završila. U opoziciju, nego što. Tamo gdje se vizije „novog vremena“ obično svedu na saopštenja i konferencije bez odjeka.
Dok Bane sanja bazene, akva centre i velike planove, Bar i dalje čeka završetak Kulturnog centra, Gradsku kuću u Starom Baru, otvaranje Dvorca kralja Nikole. Projekti se prenose iz godine u godinu kao porodično srebro koje niko ne koristi. Svi su krivi. tTren, papiri, eksroprijacija, saglasnosti, zvijezde… Samo politika nikad.
I tako, dok talasi udaraju u barku, a vjetar nosi novinske naslove, jedno je jasno. A to je da se u Baru ne najavljuje budućnost. Ona se odlaže. A oni koji se već vide u foteljama, uskoro bi mogli da se vide u opoziciji. Ne zato što su htjeli. Nego zato što je grad, konačno, odlučio da spusti sidro negdje drugdje.
Ja barku odvezujem čim se more smiri. Politička oluja u Baru, bojim se, tek dolazi.
