„Srbokolj“: Kako je dehumanizacija Srba u NDH otvorila put genocidu

Hrvatski genocid nad pravoslavnim Srbima u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj (1941–1945) nije započeo oružjem, već jezikom i propagandom. Da bi se postiglo da običan čovjek, komšija, učestvuje u ubijanju i pljački, bilo je potrebno prethodno sprovesti potpunu dehumanizaciju srpskog naroda.
Srbi su u službenoj propagandi, kroz govore brojnih rimokatoličkih sveštenika a naročito ustaških funkcionera poput  dr Mirka Puka, Viktora Gutića i drugih te kroz tadašnju hrvatsku štampu, svjesno svedeni na rang životinja, „štetočina” i „gamadi”.

Zašto je ovo bilo ključno za realizaciju totalnog genocida?
Dehumanizacijom se postiže sistemsko gašenje bilo kakvog osjećaja empatije. Kada žrtvu više ne posmatrate kao ljudsko biće, masa počinje da učestvuje u zločinu bez griže savjesti.
Upravo kroz taj fenomen nastao je sablasni monstruozni termin „srbokolj” - izraz koji na najsuroviji način opisuje kako su masovni pokolji čitavih srpskih sela podudarni sa činom uništavanja životinja. Ubijanje Srba oba pola i svih uzrasta redom.To je omogućilo da se u ove akcije masovno uključe svi segmenti tadašnjeg hrvatskog društva.

Slom empatije - masovno učešće lokalnog hrvatskog civilnog stanovništva u organizovanim pohodima.
Pljačka i koristoljublje - otimačina srpske imovine, odvođenje stoke i otimanje zemlje tretirani su kao „normalan plijen”.
Uništenje svih generacija - ubijani su svi Srbi redom - od odojčadi do staraca - jer je cilj bio potpuno istrebljenje.

 Najmasovniji primjeri ovakvih organizovanih pokolja zahvatili su čitave regije:
 - Bilogorski pokolj u Slavoniji i Moslavini,
- Ilindanski pokolji 1941. širom Like,
- Pokolj "Slunjska žetva" na Kordunu,
- Pokolji na području Banije - naročito Glina,
- Nekoliko "srbokolja" na području Bosanske Krajine (dolina Sane, Kozara i Potkozarje, Pounje)
- Ognjena Marija Livanjska
- Stari Brod kod Višegrada
- čitavi talasi pokolja u Hercegovini

Razumijevanje načina na koji je dehumanizacija utabanala put genocidu nije samo pitanje istorije, već i opomena kako mržnja u jeziku vodi ka potpunom gubitku ljudskosti.
Da se ne zaboravi!

Tekst: Stojan Janković

Priredio: Igor Rems