PIŠE: Dragan Pavličić, analitičar bezbjednosti
Neću da počnem odmah kritikom. Naprotiv.
Državni aparat, konkretno sektor bezbjednosti, u ogromnoj mjeri je odradio izvanredan posao – preventivno, koordinisano, uz punu angažovanost svih službi. Uprava policije, javna bezbjednost i ostale strukture zaslužuju pohvale.
Ipak, mali „kiks“ dogodio se u ANB-u. Ili je procjena bila pogrešna, ili su informacije i uputstva dobijena od hrvatskih kolega bila loša. Možda je, ko zna, direktor Janović – kao nacionalni Hrvat – sve prihvatio na riječ i „domoljublje“? Da li je baš moralo tako?
Da je „pao“ i na domaće sunarodnike, vidjelo se jasno. Sinoć je na tribinama bilo više navijača „lijepe njihove“ nego „lijepe naše Crne Gore“. I dobar dio tih ljudi trudio se da navija za svoje – a mnogi se inače predstavljaju kao „veliki Crnogorci“.
I to nije najveći grijeh. Mnogo veći je što su upravo ti „domaći Hrvati“, naročito oni koji su bili na zapadnoj tribini, iz neposredne blizine gledali ustaško orgijanje, a nijedan jedini nije pokazao čojski gest – da se ogradi, da demonstrativno napusti stadion, da kaže „ovo nije u moje ime“. Jer ako tvoji sunarodnici iz Hrvatske kliču, pjene i u genetskom zanosu urliču „Ubij, ubij Srbina!“, a ti na to ne reaguješ – onda si dio problema. To je već saučesništvo.
Kao neko ko ne podržava ni četnike niti bilo kakvo etiketiranje čitavog naroda, posebno ne Srba – kojih u Crnoj Gori ima najmanje 50% ako brojimo realno, a ne politički – od danas moram reći: ako se može generalizovati da su Srbi iz CG „četnici“, onda se po istom principu može reći i da su mnogi Hrvati u CG – „ustaše“. Upravo po mjeri po kojoj su oni tako doživljavali Srbe.
U mom najbližem primjeru – od nas četvorice braće, dvojica se izjašnjavaju kao Srbi. Svako izjednačavanje „četnika sa Srbima“ nanosi bol meni i mnogima sličnima. I zato druge nacije i vjere ovo moraju da razumiju kroz ovakve primjere – tek kad uđeš u tuđe cipele, shvatiš.
A šta je sa trećom stranom, koja za sada ćuti, ali podržava „balije“? Naravno da ih ima u CG. Rado bih volio da se brzo oglase – kao onda nakon sukoba „Zabjela Republike“ sa Turcima i Azerbejdžancima, kada su većina Bošnjaka i Muslimana iz CG zdušno stali uz Turke, ne gledajući ni uzroke ni pogrešnu, često i nenamjernu, imigracionu politiku koju je Vlada godinama vodila.
Tako rade mudri ljudi i bezbjednjaci: kada se problem imenuje, kad se pojava konstatuje – onda ona više nije nepoznanica. Tek tada se izrađuje terapija. Kao kod doktora: prvo dijagnoza, onda liječenje.
I zato se nadam da nam je sinoćna utakmica otvorila oči, pokazala vrline i mane i građana, i naroda, i države.
1. Navijači CG – za ponos! Kultura, sportsko navijanje, primjer regionu.
2. Igrački kadar – novi kvalitet! Pod Mirkom Vučinićem pokazali su energiju, žar i borbu za svoju državu.
3. Organizacija utakmice i sektor bezbjednosti – izvrstan posao!
4. Srbi iz CG – pokazali lojalnost! Nisu nasjeli na provokacije, niti su učestvovali u „projektovanoj igri“. Ovoga puta, prvi put u novijoj istoriji, ogolili su „evropske ustaše“.
5. ANB – pao na ispitu. Nije bilo adekvatnih informacija ili nisu spuštene ka javnoj bezbjednosti. Hrvatski navijači praktično da nisu pretreseni. Da su bili – ne bi napravili koreografiju koja je uznemirila i najumjerenije građane.
Kao prilog mojoj analizi, ističem video poruku gospodina Muarema Hasanagića, Bošnjaka, koji je dao odličnu ocjenu ponašanja „evropskih Hrvata“ – koje od sinoć možemo slobodno zvati „ustašama“, baš kao što oni Srbe zovu „četnicima“.
I na kraju – jedan veliki, iskren APEL:
Ako svi građani Crne Gore, bez obzira na naciju i vjeru, ne budemo zajedno i složno – kao navijači na sjeveru – ponašali se, stajali uz svoje, uz državu i uz red, izgubićemo je.
I ovoga puta to neće biti „Podgorička skupština“.
Biće „Briselska“.
Otputovaćemo tamo gdje se ne pitamo ništa, bez prava glasa, bez veta – i postaćemo geto.
U pamet se, Crnogorci!