BAR U RUKAMA NEZNALICA: Kad klinci preuzmu volan, a vožnju položili "preko veze"

PIŠE: Mićo Lutovac

Dvije uzastopno propale sjednice Skupštine opštine Bar – 12. decembra 2024. i 10. marta 2025. – bile bi dovoljan alarm svakoj odgovornoj vlasti da se preispita. U Baru, međutim, nema ni odgovornosti, ni preispitivanja. Ima samo bjekstva – od teme, od kvoruma, od građana. A najviše – bježe jedni od drugih.

Nema više dileme: vladajuća koalicija u Baru ne postoji u suštinskom smislu. Postoji samo na papiru. A papir – kao što znamo – trpi sve. Grad ne.

Kada ni odbornici najjače partije u vlasti, Demokratske partije socijalista, ne dolaze na sjednicu koju su sami, tj sa svojim koalicionim partnerima  sazvali, jasno je da je kontrola izmakla. Ne samo iz ruku partije, već i iz razuma onih koji je vode. U ovom slučaju – onih koji su ostali da "vode" nakon što je starija garnitura otpraćena u političku penziju.

I tu dolazimo do ključnog problema. Podmlađeni partijski klubovi očigledno nisu dorasli ni funkciji, ni trenutku. Nema iskustva, nema autoriteta, nema ni one glume sloge koju su njihove starije kolege barem znale da izvedu kada treba. Ovi danas, ni da se dogovore da li će se pojaviti na sjednici. Bar je dobio novu generaciju političara, ali ne i novi kvalitet vlasti. Dobili smo šuplju sliku promjene – bez sadržaja, bez vizije, bez liderstva.

Zato se sada, s pravom, spekuliše da neki bivši funkcioneri DPS-a ozbiljno razmatraju povratak, ovog puta pod etiketom "Grupa građana". I ko bi im to mogao zamjeriti? Ako išta znaju, znaju kako da obezbijede kvorum. Znaju kako da vladaju, barem tehnički. A sada – uz kokice – vjerovatno sa strane gledaju potpunu dekonstrukciju svojih naslednika, sa dozom cinizma i možda i zluradosti. Jer ono što se dešava u Baru nije smjena generacija, već smjena maski. I to loših.

Raskol u DPS-u, po svemu sudeći, nije samo tiha tenzija – već otvoreni sukob. Mladi kadrovi pokušavaju da se nametnu bez prave podrške baze, dok se stari kadrovi osjećaju izigrano. Sve to dodatno potkopava već klimave odnose sa SD-om, partijom koja nikada nije znala gdje joj je tačno mjesto – ni u Baru, ni u Crnoj Gori. Kadrovska prepucavanja, borba za resurse, razilaženja u političkim stavovima – sve to tinja, i prijeti da se pretvori u požar.

Dok oni tako – u stilu posvađane đačke sekcije – pokušavaju da izračunaju ko kome više smeta, opozicija ne gubi vrijeme. Disciplinovani, spremni i politički promišljeni, opozicioni odbornici koriste ovu situaciju da pošalju jasnu poruku: mi bismo makar došli na sjednicu da smo na vašem mjestu. A to, u Baru danas, izgleda kao vrhunac odgovornosti.

Slučaj Parking servisa samo je povod. Suština problema je u tome što ova vlast ne zna šta hoće. Ili zna, ali nema s kim. Ili nema s kim jer su pogrešni ljudi postali bitni. I tako u krug.

Bar ne zaslužuje da bude eksperiment u partijskom laboratorijumu. Ne zaslužuju to ni građani. A ako ovako nastave – vladajuća koalicija neće morati da brine o narednim izborima. Jer će ih, možda po prvi put, izgubiti i prije nego što su raspisani.