Igor Rems, dobitnik prve nagrade na festivalu poezije u Burgasu: Kada se nule pomame, pjesma ostane

Povodom prve nagrade koju je osvojio na XIX Međunarodnom festivalu poezije „Sveto slovo“ u Burgasu, razgovarali smo sa barskim književnikom i slikarom Igorom Remsom.  Ootvoreno i iskreno naš sagovornik je govorio jezikom kojim dominiraju osjećanja, stavovi i ono što poezija nosi u sebi: suštinskom istinom.

........

Nagrada je stigla, kako pomalo šaljivo kaže, preko „američke veze“. U stalnom je, naime kontaktu sa pjesnikinjom i književnom kritičarkom Milicom Jeftimijević Lilić iz Beograda, koja mu je preporučila elektronski časopis koji djeluje u SAD, a preko njegovog urednika došao je do organizatora festivala u Burgasu.

„I to je ta priča – preko Amerike“, veli kroz osmjeh, dodajući da je i ova, kao i prva nagrada za svoje stvaralaštvo koju je nekad dobio još kao stvaralac početnik, za njega najdraža – jer je to uvijek putokaz dalje.

O Bugarskoj i festivalu priča sa posebnom emocijom. Ljubaznost, toplina i iskrena dobrodošlica koju su im domaćini ukazali teško se mogu opisati riječima.

„Čak i sada, preko vašeg portala, želim da im još jednom kažem neizmerno – Hvala!“, ističe. Takav prijem, dodaje, budi u čovjeku želju da dâ najbolje od sebe.

A nastupao je pod zastavom Srbije. Ne zato što je tako planirao, već zato što podrške iz Crne Gore – nije bilo. Ni iz grada u kojem živi. Na to, Rems odgovara odsječno, bez uvijanja.

„Iskreno sam postao imun na svu izopačenost ove današnje političke elite u Baru koju prezirem iz dna duše“, kaže. I dodaje: „Ne vidim nikakav razlog da predstavljam i grad i državu koja me ne želi. Dovoljno u Baru živi ljudi koji poštuju ovo što radim, a njihova podrška mi je podstrek da budem uvijek bolji.“

Bilo je i kritika, doduše u komentarima čiji autori se obični prikrivaju iza "nadimaka" na društvenim mrežama, pa i na našem portalu. Zamjerki prije svega zbog srpske zastave.

Ali i tu je jasan – „Kada se nule pomame“, kaže, pozivajući se na svoju davno izrečenu misao, „gore u mržnji“. Te reakcije naziva iracionalnim, pa i šizofrenim, i ukazuje na patološke dubine u kojima pojedini ljudi žive svoje lične i istorijske frustracije. „Ljudsko dostojanstvo je ipak pretežak zadatak za primitivizam u kojem oni plivaju kao riba u vodi“, dodaje bez ikakvog ustručavanja.

O samom nastupu u Burgasu govori skromno, ali sa profesionalnim uvjerenjem da je dao maksimum. Čitanja su trajala više dana, na različitim lokacijama. Svijest o srodnosti slovenskih jezika pomogla je da se pjesma razumije i osjeti.

„Imam utisak da je moja interpretacija bila visoko profesionalna, kao i odabir pjesama“, zaključuje.

Poezija, dakle, pronalazi svoj put. I čini se da nije slučajno što su upravo stihovi Igora Remsa pronašli put do Burgasa, do publike, do žirija. A možda najviše – do onih koji znaju da ne postoji vlast, ni granica, ni zastava koja može zaustaviti snagu riječi kad iza nje stoji čovjek koji vjeruje u to što piše.
 
 

Veče u UKS-u

U Udruženju književnika Srbije (UKS) sjutra (petak) sa početkom u 19 časova povodom 30 godina stvaralaštva Igora Remsa biće održano njegovo književno veče. Poeziju će govoriti Ivana Žigon i sam autor.
Muzičku podršku pružiće  Milica Žugić na violini, članica Beogradskog filharmonijskog orkestra, dok je voditelj programa pjesnik Vidak Maslovarić.