(VIDEO) "Njegoševa religija": Pogled u dubinu duhovnog bića najvećeg pjesnika

Povodom slave Svetog Jovana Vladimira, u Sabornom hramu u Baru održana je dijaloška tribina posvećena religijskoj dimenziji stvaralaštva Petra II Petrovića Njegoša, pod naslovom „Religija Njegoševa“. Sagovornici su bili akademik Siniša Jelušić i profesorka Sonja Tomović Šundić, a moderator dijaloga bio je protojerej-stavrofor Gojko Perović.

Akademik Jelušić ukazao je na to da Njegoševa religioznost nije retorička, već suštinska kategorija njegovog bića i poetike. On je, kako je rekao, bio „pjesnik koji se Bogu obraća“, i u tom obraćanju je najviše pjesničke i ljudske iskrenosti. Njegoševa poezija, po njegovim riječima, utkana je u teološki prostor, i upravo je zato kapela na Lovćenu — podignuta prije 180 godina — bila prirodno i simbolički najčistije mjesto njegovog počinka.

Podsjetio je i na značaj svetlosti u Njegoševom djelu: „Kapela je bila prostor u kome se utišanost i svjetlost sreću kao paradigme onoga što je Njegoš u svojoj misli tražio“, rekao je Jelušić, navodeći da je naknadna izgradnja mauzoleja predstavljala „simboličko iskrivljenje Njegoševog duhovnog zavještanja“.

Profesorka Sonja Tomović Šundić je svoj nastup fokusirala na „Luču Mikrokozma“, koju je opisala kao najdublji izraz Njegoševe teološke i egzistencijalne drame. Ukazala je da Njegoš u tom spjevu postavlja pitanja slobode, zla i spasenja, i to ne kao filozof-apstrakcionista, već kao mitropolit koji nosi težinu pastirske odgovornosti. Ona je kazala da je Njegoš „duhovno utemeljen u biblijskoj misli“, a da „Luča“ predstavlja hrišćansku dramu čovjeka rastrzanog između palosti i uzleta.

Prema njenim riječima, Njegoševo poimanje zla ne izvire iz metafizičke nejasnoće, već iz dubokog uvida u slobodu kao uzrok ljudske tragike: „On zlo vidi kao posljedicu izbora, a ne Božje volje“, naglasila je Tomović Šundić. Dodala je da se kod Njegoša zlo pobjeđuje pokajanjem, što njegovu religioznu misao čini suptilnom i duboko hrišćanskom.

Protojerej-stavrofor Gojko Perović podsjetio je da se ove godine obilježavaju dva značajna datuma — 180 godina od podizanja Njegoševe kapele na Lovćenu i 100 godina od njene obnove. On je rekao da taj hramski simbol „nije bio samo spomenik, nego i duhovni zavjet“. Podvukao je da je ova tribina dio nastojanja da se Njegoševo djelo čita ne samo kao poezija, već i kao duhovna misao u vremenu kad se i religija i kultura relativizuju.

Na tribini je bilo riječi i o odnosu Njegoša i Dostojevskog. Akademik Jelušić je naglasio da oba autora upozoravaju na odsustvo slobode koje ljudi sami prizivaju: „Njegoš i Dostojevski razumiju da je čovjek spreman da se odrekne slobode zarad sigurnosti, i to je najveća tragedija modernog doba“.

Tomović Šundić je dodala da se Njegoševa religioznost ne može svesti na puku crkvenost, jer je on koristio više od 140 pojmova za Boga, što, kako je navela, čak ni moderni bogoslovi ne postižu. Podsjetila je da je japanski istraživač Tanaka svoje vrijeme posvetio analizi Njegoševe „Luče“, nazivajući je jednom od najbogatijih religijskih poema 19. vijeka.

Završno, učesnici su se saglasili da je Njegoševo djelo aktuelnije nego ikada: u vrijeme kada je duhovnost potisnuta, a smisao ispražnjen, Njegoš nam govori više nego mnogi savremeni glasovi.

Foto & video: Dejan Vukić