MOLITVA Svetom Mitropolitu Petru II Petroviću Njegošu
MOLITVA
Svetom Mitropolitu Petru II
Petroviću Njegošu
Ovo ljudsko stradno bivstvovanje,
Košmarni je sanak izgnanika,
Jauk slabi iz mračnog tartara
Udavljen u riku podnebesja.
Sužnji žilom praoca sapeti
Na razmeđi dana i bezdana,
Nišči duhom put do Luče traže.
A Ti si nam premudri Vladiko
Svetim stihom Nebo otvorio
I otkrio najviša tajinstva.
Višnjim si nas znanjem oružao
Da iz groba smradnog ustanemo,
Bogomrskog, gordog nečovještva.
Vojinstveni genije plameni;
Zalud si nas gluve dozivao,
Zalud sl`jepim oči otvarao,
Bolje da se nijesmo rađali
Kad đavolu duše obeštasmo
I njegovim zlobnim legijama,
Zanavjek im kami u vilice!
Amanet si zalud ostavio:
Oltar pravi na kamen krvavi.
U ambis smo bezdani survali
Dušegubnog svojega bezumlja,
Sva očinska zavještanja Tvoja.
Bezgažđem smo sramnim pogazili
Put što si nam za spas duša utro.
Sumašedši da ne tumaramo
Nespoznatom stazom pogibelji
Ka čeljusti zmiji preispodnjoj,
Zlom lišeni Straha Božijega.
Evo sam Ti mili Svetitelju
Smrtnim ropcem Prozbu vaznijeo,
U Tebe je sva nadežda moja,
I u Tvoje vjerne sustopnike.
Mučitelju ko će oprostiti
Nako duša Svetog Mučenika,
Ko dželatu sprati krv sa lica,
Ako neće Jagnje nezlobivo,
Na Ljubavi toj Nebesa stoje!
Zaluči nam Sveti sa Lovćena,
Razvedri nam više Gore Crne,
Da mi suza Roditelja nađe.
Zakrili nas Vijencem gorskijem
Arhangela silnih družbeniče.
Nepočinstva naša nesagledna
I nevjerstvo razbludnoga sina
Bogolikom Ljubavlju oprosti…
Pa da opet iz Svete Kapele
Zemlja Nebu preimućstvo prizna.
NEVEN MILAKOVIĆ
