"Bez istine o ubistvu Duška Jovanovića nema puta u EU" - upozorio Predrag Kalezić

„Ko je Veselinu Veljoviću dao ključeve od stana Duška Jovanovića u Hercegovačkoj ulici?“ – pitanje je koje, po riječima Predraga Kalezića, direktora Društva za istraživanje politike i političke teorije, mora odjeknuti u Skupštini Crne Gore, ali i u svakoj instituciji koja još ima makar tračak savjesti i odgovornosti.

U emisiji „Fakti“ na Adrija televiziji, Kalezić je poručio ono što bi u svakoj normalnoj državi bilo opšte mjesto:

„Crna Gora ne može zatvoriti poglavlja 23 i 24 dok se ne rasvijetli ubistvo glavnog i odgovornog urednika lista Dan.“

I zaista – nije ni normalno, ni moralno, niti politički prihvatljivo da država koja ne može ili ne želi da rasvijetli ubistvo novinara i urednika, pretenduje da postane dio Evropske unije, čiji su temelji upravo u slobodi medija, transparentnosti i pravdi.

Kalezić je u studiju jasno istakao da je „ubistvo Jovanovića toliki kamen o vratu našoj zajednici da bi njegovo rješenje izazvalo domino efekat u nizu mnogobrojnih slučajeva“.

„Fascinantno je da vrhovni državni tužilac ne daje izjave povodom novih detalja koji izlaze iz istrage,“ rekao je on.
Javnost, kako kaže, ne bi trebalo da moli i vrši pritisak – već je na institucijama da djeluju. Ali, umesto akcije – ćutanje. Umesto istine – tišina.

Posebno je alarmantno otkriće da je, prema iskazu koji je iznio Kalezić, Brajuško Brajušković – osobi bliskoj porodici Jovanović – priznao da je imao ključeve od stana ubijenog novinara, i to od bivšeg direktora policije Veselina Veljovića.

„Zato sam pozvao poslanike Jovana Vučurovića i Darka Dragovića da iskoriste svaku javnu priliku i alarmiraju javnost pitanjem: ‘Ko je i odakle Veljoviću ključevi od stana Duška Jovanovića?’“ – poručio je Kalezić.
To pitanje nije samo formalno. To je pitanje časti države.
Ko god ćuti – saučestvuje. Ko relativizuje – skriva istinu.

Kalezić je još dodao:

„VDT mora da se oglasi i da kaže da li ima pomaka na osnovu novih informacija. Građani mogu da žive i s manjim platama i većim stresom, ali moramo da riješimo slučaj ubistva Duška Jovanovića.“
Prema njegovim riječima, UIKS se puni ljudima koji posjeduju informacije o tom slučaju, a u javnosti se već pojavila i „šema ubistva, sa jasno označenim vezama i imenima“.

„Imamo brojne pokazatelje – od vozila, preko oružja, do činjenice da je Jovanović praćen, iako bivši šef ANB tvrdi suprotno. Postoje dokazi, postoje svjedoci, ali tužilaštvo ćuti. Bojim se da zbog neagilnosti i nedostatka hrabrosti možemo doći do zastare – što bi bila tragedija za Crnu Goru,“ upozorio je Kalezić.
I zaključio ono što bi trebalo da stoji na svakom ulazu u institucije države:

„Bez rasvjetljavanja ubistva Duška Jovanovića nema stvarne borbe protiv organizovanog kriminala ni zatvaranja ključnih poglavlja na putu Crne Gore ka Evropskoj uniji.“

Nijedna reforma, poglavlje ili akcioni plan ne mogu oprati ruke države koja nije u stanju da objasni kako je i zašto jedan novinar – simbol istrajnosti, slobode i otpora režimu – ubijen pred svojom redakcijom, a da se ni dvadeset godina kasnije ne zna ko je naručilac.

Crna Gora, ako želi da bude dio Evrope, mora najprije da bude dio sopstvene savjesti.

I zato je Kalezićevo pitanje više od političkog poziva – to je poziv na moralni preporod.
Jer bez istine o Duška Jovanoviću, sva evropska poglavlja biće samo vrata bez praga, a sva obećanja o pravdi – prazna deklaracija.