Ibrahimović brani narativ DPS-a: Napao Vučića jer je rekao da se Crna GFra otcijepila od Srbije, a ćuti o brutalno pokradenom referendumu
Iz Ministarstva vanjskih poslova Crne Gore reagovali su na izjavu Aleksandra Vučića povodom jubileja obnove crnogorske nezavisnosti, navodeći da on „nastavlja sa retorikom koja ne doprinosi dobrosusjedskim odnosima i međusobnom poštovanju dvije međunarodno priznate države“.
U reagovanju Ministarstva ističe se da je Crna Gora „21. maja 2006. godine, slobodnom voljom građana na demokratskom referendumu, obnovila svoju nezavisnost u skladu sa Ustavnom poveljom državne zajednice Srbije i Crne Gore, međunarodnim pravom i standardima Evropske unije“.
„Crna Gora se nije otcijepila od Srbije, niti je ikada bila dio Srbije na način na koji to predsjednik Vučić pokušava da predstavi. Crna Gora i Srbija bile su ravnopravne članice državne zajednice nastale nakon raspada bivše SFRJ, a obnovom nezavisnosti Crna Gora je omogućila i Srbiji da nastavi svoj državno-pravni kontinuitet kao samostalna država“, navodi se u objavi na mreži Iks.
Podsjetimo, Vučić je ranije poručio:
„Neću ići na proslavu otcjepljenja Crne Gore od moje Srbije, pljunuo bih sebi i svom narodu u lice.“
Iz Ministarstva ocjenjuju neprihvatljivim pokušaje da se jubilej obnove crnogorske nezavisnosti predstavi kao čin usmjeren protiv Srbije ili srpskog naroda. „Crna Gora svoju nezavisnost ne slavi protiv bilo koga, već u čast slobodno izražene volje svojih građana, svoje istorijske, državne i identitetske posebnosti, kao i prava svakog naroda da demokratski odlučuje o svojoj budućnosti“, naveli su iz Ministarstva vanjskih poslova Crne Gore.
Posebno zabrinjavajućim ocijenili su „kontinuitet narativa kojim se negira ili relativizuje crnogorska državnost, uz poruke koje podstiču podjele i potcjenjuju demokratski izbor građana Crne Gore“.
Poručili su da Crna Gora ostaje posvećena razvoju dobrosusjedskih odnosa sa Srbijom, zasnovanih na ravnopravnosti i uzajamnom poštovanju, ali da se takvi odnosi „ne mogu graditi kroz uvredljive kvalifikacije, istorijski revizionizam i politički patronat prema Crnoj Gori“.
„Jubilej obnove nezavisnosti biće obilježen dostojanstveno, ponosno i evropski, sa jasnom sviješću da je odluka građana iz 2006. godine bila istorijski ispravna i strateški potvrđena današnjim demokratskim i evropskim putem države“, zaključuje se u saopštenju.
Ipak, iako se u reagovanju resora kojim rukovodi Ervin Ibrahimović insistira na formulaciji o „slobodno izraženoj volji građana“, ostaje nesporna činjenica da značajan dio javnosti u Crnoj Gori ni danas ne prihvata referendum iz 2006. godine kao potpuno fer i demokratski proces.
Teško je govoriti o nespornoj volji naroda u zemlji u kojoj su godinama postojale ozbiljne sumnje u regularnost čitavog procesa, brojni navodi o pritiscima i zloupotrebama državnih resursa, kao i duboke podjele koje ni do danas nijesu zacijeljene.
Upravo zbog toga, mnogi smatraju da je Vučićeva izjava, iako emotivna i politički oštra, suštinski izrazila ono što misli veliki broj građana Srbije i Crne Gore koji su tadašnji referendum doživjeli kao projekat režima Demokratske partije socijalista, a ne kao istinski praznik demokratske volje.
Posebno je sporno kada se danas iz struktura bliskih nekadašnjem režimu govori o „slobodno izraženoj volji građana“, ako se zna da je i ulazak Crne Gore u NATO izvršen bez referenduma, uprkos činjenici da su i tadašnji predstavnici vlasti priznavali da je ogromna većina stanovništva bila protiv takve odluke.
Još veće poniženje za veliki dio građana predstavljalo je priznanje tzv. Kosova, koje je vlast Demokratske partije socijalista donijela suprotno raspoloženju većinske Crne Gore, ignorišući istorijske, duhovne i državne veze koje narod Crne Gore ima sa Kosovom i Metohijom. Ta odluka i danas je za mnoge simbol politike koja je ključne državne poteze donosila mimo naroda, a ne u skladu sa njegovom stvarnom voljom.
Zato se, umjesto političkih lekcija o demokratiji, sve češće postavlja pitanje koliko su najvažnije odluke u savremenoj Crnoj Gori zaista donošene voljom građana, a koliko interesima političkih elita koje su decenijama upravljale državom bez istinske kontrole javnosti.
