Raičević: Crnogorski slobodarski duh jači od svake ideologije
Povodom 13. jula, Dana državnosti Crne Gore, predsjednik Opštine Bar Dušan Raičević zajedno sa predsjednikom Udruženja boraca narodnooslobodilačkog rata i antifašista Bara Đurom Markovićem i generalom Špirom Nikovićem je položio cvijeće na spomen-obilježje u Domu revolucije i na spomen obilježje u Mišićima i Virpazaru, na spomenik prvom poginulom partizanu Đorđiju Lekoviću kao i na spomenik palim borcima u NOR-u i revoluciji.
Raičević je istakao važnost današnjeg praznika.
“Slavimo danas 13. jul, dan za pamćenje i ponos, simbol crnogorske postojanosti koja nas obavezuje da se sa posebnim pijetetom prisjetimo svih onih koji su ujedinjenim snagama i uz herojski napor ustali protiv fašizma i svoje živote ugradili u slobodu naše države.
Uvijek se iznova moramo prisjećati ovog datuma, da bi obilježili priznanje crnogorske nezavisnosti na Berlinskom kongresu, ali i da ne zaboravimo zlo vrijeme oličeno u tada moćnoj fašističkoj ideologiji i naš 13. jul – ustanak protiv moćnijeg neprijatelja, šaljući jasnu poruku da je crnogorski slobodarski duh jači od bilo koje ideologije”, istakao je Raičević u Domu revolucije.
Đuro Marković je, čestitajući Dan državnosti i Dan ustanka, ukazao da je “13. jul duboko urezan u biološku matricu crnogorskog naroda svih vjera i nacija”. On je podsjetio da su na referendumu 21. maja 2006. građani Crne Gore “sebe darivali državom, slobodom, nezavisnošću, suverenitetom i međunarodnim ugledom”.
Obracajući se prisutnima u Virpazaru predsjednik Raičević je istakao da "nema uzvišenije obaveze nego da se sa ovog mjesta, sa posebnim pijetetom pokloni sjenama naših predaka koji su svoje živote dali za slobodu i dostojanstvo".
Kako je kazao, svi moramo biti svjesni važnosti datuma koji obilježavamo i mjesta na kojem se danas nalazimo.
"Zahvaljujući hrabrosti i prkosu neprijatelju, sa ponosom danas možemo reći da je Virpazar mjesto na kojem je zasijala iskra slobode.
Virpazar, ali i Crmnica i Crmničani su ne samo te 1941. godine, nego i mnogo ranije, ali i kasnije, odgovorili svim iskušenjima koja su pokušavala zatirati državni i nacionalni crnogorski identitet i očuvali i doprinijeli borbi za slobodu i nezavisnost. Ovdje je vjekovima čuvana vizija slobodarske, nezavisne i evropske Crne Gore.
Nije slučajno ni to što se ovdje, u zoru 13. jula 1941. godine, u već tada zarobljenoj i pokorenoj Evropi od strane jednog od najvećih zla u ljudskoj istoriji, čuo glas nepristajanja na pokornost i potčinjenost.
Prvi pucanj crmničkih bratstvenika i rođaka bio je poziv svima da se usprave pred neprijateljem, da ga ponosno gledaju u lice poručujući mu da će svojom žrtvom čuvati slobodu. Uradili su upravo onako kako su i poručili. Znali su već tada da njihova žrtva neće biti uzaludna, uprkos tome što je bila prva u čitavoj Evropi.
Nije se crmnička ustanička puška čula samo u Baru ili Crnoj Gori, nego i mnogo dalje, širom zarobljene Evrope, kojoj je vijest o malom, ali ponosnom ustaničkom narodu dala nadu da neprijatelj nije nepobjediv i da se za slobodu vrijedi boriti" - poručio je Raičević.
