"Režanje" montenegrinske vlasti prema svetinji na vrhu Rumije

Juče je nakon Svete liturgije odslužene u Crkvi Svetog Nikole u Ulcinju, sveštenstvo Barskog arhijerejskog namjesništva održalo sabranje na kojem je potvrđen i ponovljen zavjet koji je dat prošle godine na Trojičindanskom saboru u Podgorici, a kasnije potvđen na Svetovasilijevskom saboru u Nikšiću.

Protojerej-stavrofor Slobodan Zeković, arhijerejski namjesnik barski, u svom obraćanju ispred Crkve Svetog Nikole, kazao je da se taj zavjet sadrži u riječima: Ne damo svetinje!

Osvrćući se na zločin koji je počinjen u manastiru Svetog Vasilija Ostroškog na Briskoj gori kod Ulcinja, rušenjem konaka po naredbi onih kojima je dato u ovom trenutku da upravljaju ovom zemljom, otac je kazao da vlast upravlja tako što sije strah, raspiruju mržnju i podjele.

“Krenuli su buldožerima i bagerima na svetinju, na dom i manastir Svetog Vasilija Ostroškog. Opravdanje za zločin nalaze u tome da je navodno manastirski konak rađen bez dozvole, iako su bili predati svi papiri i u procesu je bio proces legalizacije. Ako je taj mali manastirski konak bio jedini nelegalno sagrađeni objekat u Ulcinju i Crnoj Gori, prosto im bilo. Ali znamo da nije, da ih ima na desetine hiljada po cijeloj Crnoj Gori”, istakao je prota i primjetio da je možda i pola Crne Gore tako izgrađeno.

On je kazao da za ovaj manastir na Briskoj gori, koji je trebalo da bude jedna mala monaška obitelj, nije do juče skoro niko znao, a od juče, nakon ovoga zločina, čitav svijet zna. Kako je rekao, neće mnogo vremena proći a tamo će nići velika lavra koju će sagraditi i utvrditi sam Sveti Vasilije.

Govoreći o zloj namjeri vlasti, otac Slobodan je kazao da to nije jedina svetinje na koju se nameračili, ali da ćemo se braniti i boriti, kao i do sada, hrišćanski, mirno i dostojanstveno bez mržnje.

“Oni godinama reže prema Crkvi Svete Trojice na Rumiji, zavjetnoj crkvi koju su generacije hrišćana željno iščekivale, očekujući ispunjenje onoga predanja i zavjeta da kada se dovoljno kamena zavjetnoga skupi na onoj Svetoj gori, gdje nekada bio hram a koji su Turci uništili, da će Gospod dati da sa neba doleti crkva.”

Primijetio je da progon Crkve nije ništa novo na ovim prostorima, a kada je u pitanju aktuelni režim on traje, u manjoj ili većoj mjeri, punih 20 godina. U svojoj brutalnosti je sve jači od kraja prošle godine kada je izglasan sramni Zakon o slobodi vjeroispovjesti, koji je uperen samo protiv Pravoslavne crkve u Crnoj Gori.

“Tim zakonom pokušali su da ozakone pljačku i otimačinu. Ono što su njihovi ideološki oci i prethodnici učinili poslije Drugog svjetskog rata, oni su krenuli da dokrajče, ono što je ostalo crkvene imovine da opljačkaju i čak da odu korak dalje”, rekao je o. Slobodan i pojasnio da rade ono što nisu radili ni komunisti, ni brojni okupatori, hoće da od Crkve otimaju manastire i hramove.

Istakao je da rušenje konaka nije jedini progon Crkve, te da je vlast naumila progon sveštenika a među njima i progon oca Siniše Smiljića, ulcinjskog paroha, kroz otkazivanje njegovog boravka u Crnoj Gori gdje živi od svoje 15 godine. Kao obrazloženje tog sramnog postupka, navodi se, kako je kazao, što je zaboravio potvrdu o kretanju tokom vanrednih mjera iako je za to platio drakonsku kaznu i naknadno potvrdu dostavio na uvid.

“Čitav svoj život je uložio u ovu Crnu Goru, najprije kao đak, boraveći u manastirima i pomažući manastirskim bratstvima, a kasnije kao svešetnik obnavljajući zapustjele oltare, sabirajući narod oko svetinje, posebno omladinu i djecu.”

Otac Siniša je već bio godinu dana u izgnanstvu jer je branio hram na Svetom Stefanu a po odlasku u penziju prote Radojice Božovića došao je za paroha u Ulcinju gdje je naš narod odavno manjina.

“Nije lako biti sveštenik, nije lako biti hrišćanin pravoslavni u ovome gradu. Otac Siniša Smiljić je i ovdje nastavio, zajedno sa svima vama, da radi i gradi na dobrom čvrstom i temelju koji je postavio otac Radojica. I za kratko vrijeme nikao je ovaj crkveno narodni dom kralja Nikole gdje se narod sabira. Iz toga sabora, iz te zajednice, iz te ljubavi i sloge počeo je da niče i manastir na Briskoj gori”, besjedio je arhijerejski namjesnik barski.

Ulcinj, kad je u pitanju Crkva pravoslavna, zaista je počeo da živi punim plućima, konstatovao je otac Slobodan. To je, po njegovom mišljenju, zasmetalo bogoborcima i crkvorušiteljima, mrziteljima svetinja.

“Ali kakvu oni poruku šalju sa ovim nedjelima, rušenjem svetinja i protjerivanjem sveštenika. pravoslavnim hrišćanima u Ulcinju? Nimalo dobru! Zato apelujemo sa ovoga mjesta: Prestanite, kumim vas Bogom, ne činite to! Ostavite ovaj narod na miru da se Bogu moli, ostavite sveštenike da rade ono što je njihova dužnost, da propovijedaju riječ Božiju i narod Božji da poučavaju i sabiraju! Udar na oca Sinišu je udar na svakoga od nas ponaosob i zato poručujemo sa ovoga mjesta, kao što ne damo svetinje, ne damo ni oca Sinišu, ne damo sveštenike”, poručio je protojerej-stavrofor Slobodan Zeković, arhijerejski namjesnik barski ispred Crkve Svetog Nikole u Ulcinju.