Rumija vaskrsla u pravdi: Država konačno priznala svetinju koja je ujedinila vjere i narode

Ministarstvo prostorno-planskog uređenja, urbanizma i državne imovine, na čijem je čelu ministar Slaven Radunović, prihvatilo je predlog Mitropolije crnogorsko-primorske da se vrh Rumije, gdje se nalazi Crkva Svete Trojice, uvrsti u Prostorno-urbanistički plan (PUP) opštine Bar kao lokacija namijenjena za vjerske objekte.

Ovom odlukom, država je napravila istorijski iskorak – ne samo ka ispravljanju jedne velike nepravde, već i ka priznanju jednog viševjekovnog sna naroda Bara i Crne Gore.

Vijekovima su se stanovnici ovog područja – pravoslavci, katolici i muslimani – zajedno penjali na vrh svete planine na Duhove (Trojičindan), noseći kamen simbolike i nade, vjerujući da će se na mjestu gdje su Osmanlije 1571. godine porušile hram Svete Trojice, nekada ponovo podići svetinja.
Taj drevni običaj, jedinstven u svijetu, simbolizuje zajedništvo u vjeri, poštovanju i bratstvu, koje je Rumija vijekovima čuvala kao planina izmirena sa Bogom.

I zaista – ono što su generacije sanjale, ostvarilo se 2005. godine, kada je, trudom i ljubavlju vjernika i blagoslovom blaženopočivšeg mitropolita Amfilohija, na vrhu Rumije vaskrsla Crkva Svete Trojice. Taj trenutak nije bio politički čin, niti inat bilo kome – već duboki duhovni odgovor vjere na istorijsku nepravdu.

Dvije decenije kasnije, ova svetinja, izgrađena od ljudskih ruku i Božjeg nadahnuća, dobija i svoj zakonski pečat.

Radunovićev državnički čin
Prihvatanjem primjedbe Mitropolije, ministar Slaven Radunović i njegovo ministarstvo pokazali su državničku zrelost, pravičnost i vjersku nepristrasnost.
Njegova stranka, Nova srpska demokratija, već godinama dosljedno zastupa stav da se svi vjerski objekti u Crnoj Gori – bez obzira na konfesionalnu pripadnost – moraju tretirati sa poštovanjem i jednakim pravom na postojanje.

Odluka Ministarstva označava i prekidanje dugogodišnje diskriminacije prema Srpskoj pravoslavnoj crkvi, koja je, pod različitim izgovorima, često bila sputavana u pravu da svoje svetinje obnovi i legalizuje.

„Za predmetni lokalitet planirana je namjena površine naselja u okviru koje se nalaze i vjerski objekti“, stoji u obrazloženju Ministarstva.
Jedna rečenica – a za vjeru i istoriju ovog kraja, velika pobjeda.

Kraj licemjerja i početak pravde
Dok je većina građana Bara i šire ove vijesti dočekala sa radošću i blagoslovom, mediji naklonjeni bivšem DPS režimu, kao i portali koji se i danas finansiraju iz istih struktura, juče su „plakali“ nad sudbinom Rumije, žaleći što se ide u proces legalizacije svetinje.
Ta reakcija samo je podsjetila javnost na vrijeme kada se vjera mjerila po partijskim aršinima, a duhovnost brukala pod izgovorom „urbanizma“.

Rumija je, međutim, preživjela sve: i Osmanlije, i zabrane, i omalovažavanja, i političke zluradosti. I sada – pobjeđuje mirom, molitvom i ljubavlju.

Svetinja koja ujedinjuje
Crkva Svete Trojice na vrhu Rumije odavno je prestala biti samo pravoslavna svetinja. Ona je postala svesimbol Bara i Crne Gore – mjesto gdje se svako osjeća bliže nebu, gdje se na Trojičindan ponovo zajedno penju i oni koji se krste s tri prsta i oni koji se klanjaju drugom Bogu.
Tu, gdje se dodiruju kamen i oblak, vjekovima se moli za kišu, zdravlje, mir u kući i slogu u narodu.

Rumija je progovorila
Odluka Ministarstva prostorno-planskog uređenja da u PUP Bara konačno uvrsti vrh Rumije kao lokaciju namijenjenu za vjerske objekte nije samo tehnički akt.
To je istorijska ispravka i moralni dug, ali i poruka da Crna Gora može da poštuje i prihvati svoju duhovnu vertikalu, bez kompleksa i podjela.

Ako je išta simbol obnove u ovim vremenima – onda je to ova svetinja koja je, iz pepela i kamena, vaskrsla zahvaljujući mitropolitu Amfilohiju i narodu koji nije prestao da vjeruje.

Rumija je ponovo postala ono što je oduvijek bila – sveto mjesto koje spaja.
I svaki kamen ugrađen u njen hram, bilo da su ga donijeli pravoslavci, katolici ili muslimani, sada stoji kao svijeća pobjede vjere nad zaboravom.