Žuka – biljka po kojoj je Žukotrlica dobila ime

Prekinuta tišina majske noći u Sutomoru prije dvije večeri mirisala je na prošlost — održano je „Veče žuke“, posvećeno skoro zaboravljenoj, ali nekada izuzetno značajnoj mediteranskoj biljci: žuci (Spartium junceum). Ova mirisna ljepotica, snažne žute boje, od davnina je bila više od ukrasa kamenitim padinama Crnogorskog primorja – bila je dio života.

Žuka je otporni žbun koji prolećem prekrije krševite predjele Mediterana svojim karakterističnim žutim cvjetovima i blagim, prijatnim mirisom. Prema narodnom predanju, njen miris imao je i afrodizijačka svojstva. Ali, ono što žuci daje posebnu vrijednost je — njena upotrebna vrijednost.

Savitljive stabljike žuke bile su izvor vlakna od kojeg se proizvodio širok spektar predmeta: odjeća, obuća, platna, konopci, mreže za ribolov, pa čak i jedra. U vinogradima se žuka koristila za vezivanje loze, a u domaćinstvima – za pripremu hrane, liječenje rana i izradu posuđa. Sjećanje na vrijeme kada je žuka imala centralno mjesto u životu mnogih porodica čuvaju samo najstariji Barani.

Poseban proces nazivan „trlilo“ odigravao se na obali – tu su se potapale stabljike žuke, iz kojih se kasnije izvlačila bijela nit, nalik snjegu, od koje se tkalo platno. Mjesto gdje se taj proces obavljao bilo je jedno od uporišta starog načina života, a upravo po žuci koja se tu trlѝla, barsko naselje Žukotrlica dobilo je ime.

Uz podršku NVO „Žene Bara velikog srca“, prije pet  godina oživjela je priča o ovoj biljci— kao simbolu trudoljublja, snage i tradicije žena ovog kraja. U dvorištu dvorca kralja Nikole priređen je tada i multimedijalni program, gdje je predstavljeno šta su sve Baranke pravile od žuke i na koji način, od  posteljnog rublja, torbi - do i ukrasa, što otvara mogućnost da ona postane motiv autentičnog suvenira iz Bara.

Žuka je simbol predaka ovdašnjih starosjedilaca, nešto što je bilo dio svakodnevice – od zime, kada se njome prekrivalo usoljeno meso, do ljeta, kada je služila kao alat za uvijanje makarula (tradicionalne vrste domaće paste). Žuka ima čak i antiseptička svojstva i koristila se za zarastanje rana.

NVU Spičana "Nehaj" održalo je preksinoć na Trgu u Sutomoru treću po redu svetkovinu posvećenu ovoj biljci, čime je nastavljena afirmacija potrebe očuvanja žuke kao nečega što bi moralo da se prepozna kao zaštitni znak i tradicija ovog kraja,  Kako se čulo na događaju, cilj je oživjeti žuku — i kao tradiciju, i kao inspiraciju za savremeni kreativni izraz. 

Jer, žuka nije samo biljka. Žuka je priča. I možda je vrijeme da tu priču Bar i Sutomore ispričaju ponovo – svijetu.

M. Jovanović