Ћирилица Latinica
05.07.2025.
Kolumne

Vladike protiv partijske istine

Autor: Redakcija 35 Ostavite komentar

PIŠE: Jovan Plamenac

Crnogorski komunisti u demokratskom dresu ovih dana intenzivno manifestuju svoju staru naviku, štoviše stečeno pravo, da biju svezanog. U izjavama dvojice vladika uočili su opasnost za svoju brutalnom silom uspostavljenu partijsku istinu i sunuli su kao stršljeni kojima je povrijeđeno gnijezdo

Počelo je tako što je 3. maja arhiepiskop cetinjski i mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije u besjedi prilikom bogosluženja kojim je načalstvovao u novoj crkvi Preobraženja Gospodnjeg u selu Razboj kod Srpca, u Lijevče Polju u Republici Srpskoj, pomenuvši Trinaestojulski ustanak crnogorskog naroda, rekao: „…glavne ličnosti tog ustanka su bili ljudi koje danas ovdje pominjemo. Naravno, oficiri kraljevske Jugoslovenske vojske u otadžbini, a istaknuta ličnost među njima po svome junaštvu i po nepobjedivom karakteru bio je Pavle Đurišić koga pominjemo kao prvog…“

U strahu od komunista, čije zločine je crnogorski narod već bio okusio, u maju 1945. godine mitropolit Joanikije Lipovac se sa više desetina sveštenika, narodom i pripadnicima Jugoslovenske vojske u otadžbini u zbjegu uputio ka Sloveniji. Namjeravali su da se predaju engleskoj vojsci u Austriji. Prema svjedočenjima, mitropolit Joanikije je upravo u Razboju odslužio svoju posljednju Liturgiju. Njega su komunisti uhvatili u Sloveniji i, bez suđenja, ubili u Bukulji, kod Aranđelovca, 17. juna 1945. godine. Sveti arhijerejski sabor Srpske pravoslavne crkve kanonizovao ga je 1999. godine i upisao u Diptih svetih kao Svetog sveštenomučenika Joanikija Crnogorskog.

Liturgija u Razboju 3. juna odslužena je u sklopu obilježavanja osamdesete godišnjice stradanja crnogorskog naroda u zbjegu. Prethodnog dana, 2. juna, mitropolit Joanikije odslužio je Liturgiju i pomen žrtvama rata u zapadnoj Slavoniji 1991-1995. u hramu Svetog velikomučenika Dimitrija u Okučanima i na brdu Šibovi iznad Banjaluke pomen vojnicima Jugoslovenske vojske u Otadžbini, uglavnom iz Crne Gore i Hercegovine, koje su, nakon što su ih zarobili, pobili komunisti.

U Nedjelju Svih svetih, 15. juna, arhiepiskop cetinjski i mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije, uz sasluženje mitropolita budimljansko-nikšićkog Metodija i episkopâ pakračko-slavonskog Jovana i buenosajreskog i južno-centralnoameričkog i administratora Mitropolije zagrebačko-ljubljanske Kirila, odslužio je Liturgiju u hramu Svetih Kirila i Metodija u Ljubljani. Ovom liturgijskom sabranju prisustvovali su predsjednik Skupštine Crne Gore Andrija Mandić, potpredsjednik Vlade Crne Gore Budimir Aleksić, ministar Slaven Radunović, Dejan Đurović i još nekoliko poslanika Skupštine Crne Gore, slovenački zvaničnici, potomci ubijenih… Liturgiju je prenosio Prvi program Televizije Slovenija.

Nakon Liturgije, u Parku sjećanja u Kamniškoj Bistrici, ispred Spomen-kapele posvećene sveštenomučeniku Joanikiju i sa njim postradalim sveštenomučenicima i mučenicima, četvorica episkopa odslužili su parastos.

Prethodnog dana, u subotu 14. juna, u prepunoj sali ovdašnjeg parohijskog doma predstavljene su dvije tek objavljene knjige: zbornik tekstova sa naučnog skupa „Stradalni put – od Vezirovog do Zidanog mosta“ koji je izdala Mitropolija crnogorsko-primorska i „Kainovski zločin – od Vezirovog do Zidanog mosta“ protojereja-stavrofora Velibora Džomića koju je izdala Crkvena opština Ljubljana. Naučnim skupom „Stradalni put – od Vezirovog do Zidanog mosta“ koji je održan u Podgorici 10. decembra 2024. godine u stvari je i započeto obilježavanje osamdesete godišnjice stradanja crnogorskog naroda od komunista u proljeće 1945. godine.

Udruženje „Otkrićemo istinu – Dušan Niklanović“ iz Budve, sa protojejem Predragom Šćepanovićem, svake godine organizuje odlazak u Kamnišku Bistricu, gdje je samo u jednoj od više grobnica zatrpano oko 3.500 komunističkih žrtava koje su u zbijegu iz Crne Gore pokušali da spas nađu kod engleske vojske u Austriji. Jedan dio njih dokopao se Austrije, ali Englezi su ih vratili dželatima. Udruženje je ovdje podiglo spomen-kapelu posvećenu Svetom sveštenomučeniku Joanikiju Crnogorskom i sa njim postradalim sveštenomučenicima i mučenicima, koju su 13. juna 2015. godine osveštali mitropolit Amfilohije i tadašnji miropolit zagrebačko-ljubljanski, sadašnji patrijarh srpski, Porfirije.

Prvi parastos u Kamniškoj Bistrici odslužili su 2006. godine mitropolit Amfilohije i tada episkop budimljansko-nikšićki Joanikije.

Udruženje „Otkrićemo istinu – Dušan Niklanović“ do danas je sabralo 5.224 imena ubijenih u crnogorskom zbjegu 1945. godine, dok su Tadija Bošković i Miloš Vojinović došli do oko 12.000 imena koja su objavili u knjizi „Odstupnica – zli plodovi titoističkog bratoubilaštva“.

Provale gnjeva

Besjeda mitropolita Joanikija u Razboju 3. maja u kojoj je pomenuo Pavla Đurišića u Crnoj Gori je izazvala provalu gnjeva: u mejnstrim medijima, nevladinim organizacijama, političkim partijama… Nedjelju dana potom, 20. maja, direktorice Akcije za ljudska prava, Centra za ženska prava, Centra za građansko obrazovanje i Centra za demokratiju i ljudska prava: Tea Gorjanc Prelević, Maja Raičević, Daliborka Uljarević i Nevenka Vuksanović podnijele su tužbu protiv mitropolita Joanikija. Pridružili su im se izvršni direktor Antifašista Cetinja Filip Kuzman, Milica Kovačević iz Centra za demokratsku tranziciju i predsjednik Udruženja profesora istorije Miloš Vuksanović. Tužilaštvo je ocijenilo da u Mitropolitovoj besjedi nema elemenata krivičnog djela.

Novi pljusak ove crnogorske varijante antifašizma grunuo je nakon besjede arhiepiskopa i mitropolita budimljansko-nikšićkog Metodija u manastiru Podmalinsko na Zadušnice, 7. juna. On je nakon Liturgiji odslužio parastos ubijenim pripadnicima Prve i Druge durmitorske četničke brigade, te generalu Dragoljubu Mihailoviću i drugim postradalim pripadnicima Jugoslovenske vojske u otadžbini.

Iz Mitropolitove poduže besjede targetirane su, i obrađene, njegove riječi da od Drugog svjetskog rata „caruje ta titoističko-ustaška koalicija koja gazi i ubija i najveći genocid pravi nad srpskim narodom“ i da su Dragoljub Mihailović, Pavle Đurišić i drugi sa njima „prvi gerilci u porobljenoj Evropi. Prvi je Dragoljub protiv fašista i nacista ustao, poslije su lažima zapretane sve te istine o njima i njihovom životu, podvigu, njihovoj tragediji, drami kroz koju su prolazili, a zajedno s njima cjelokupni naš narod.“ U Višem državnom tužilaštvu u Bijelom Polju formiran je predmet povodom ovih javno izrečenih riječi mitropolita Metodija.

 Raskošni zločin

Stavovi mitropolitâ Joanikija i Metodija o mladom školovanom oficiru Pavlu Đurišiću, koji je početkom invazije naci-fašističke koalicije na Jugoslaviju u aprilu 1941. godine unaprijeđen u čin kapetana prve klase, i uopšte Jugoslovenskoj vojsci u otadžbini pod vođstvom đenerala Dragoljuba Mihailovića, na organizam crnogorskog komunističkog ideološkog nasljeđa bili su kao da su dotakli leglo stršljena. Upravo kao i svojevremno stavovi mitropolita Amfilohija kada je Crnom Gorom služio opijela i parastose nad mnogim jamama u koje su komunisti pobacali svoje žrtve, svoje sunarodnike, ne rijetko i rođake, koje su označili svojim ideološkim protivnicima.

Komunisti, uglavnom mladi ljudi nadojeni bogobornom ideologijom, uvjereni u svoju viziju boljeg društva, ubijali su uz prijeka suđenja, koja su u stvari bila sastavni dio egzekucija, njihov uvodni dio, ili pak i bez tog bespotrebnog truda. Kasnije, kada su malo sazreli, ove zločine označili su kao „lijeve greške“. Prema njima su se ponijeli kao prema greškicama nestašne mladosti, svoje mladosti, i za njih niko nije odgovarao. Time što su rekli da su to bile „lijeve greške“ skinuli su sa sebe odgovornost. Vjerovatno su mislili i da su na taj način oprali svoju savjest.

Ubijali su tokom čitavog rata, osobito raskošno nedugo po njegovom početku i neposredno pred i nakon njegovog završetka.

Nakon što su Njemci raskinuli sporazum o nenapadanju koji su potpisali sa Sovjetima 23. avgusta 1939. godine u Moskvi (Molotov – Ribentrop pakt), tako što su 22. juna 1941. godine započeli napad na Sovjetski Savez, operaciju Barbarosa, najveću kopnenu invaziju u istoriji čovječanstva, i ‘tićima boljševika u Jugoslaviji Hitlerovi nacisti prestali su biti prijatelji. Međutim, već nakon nekoliko mjeseci, Komunistička partija Jugoslavije i njeno crnogorsko rukovodstvo procjenjuju da rat neće dugo trajati i prihvataju doktrinu da je kucnuo čas obračuna sa unutrašnjim, klasnim neprijateljem, da je došao pogodan trenutak da uđu u borbu za vlast i da se ne treba iscrpljivati u borbi sa okupatorom.

Crnogorski komunisti su obračun sa „klasnim neprijateljem“ započeli u decembru 1941. godine. Svojim neprijateljima, i samim tim legitimnim žrtvama, označili su ugledne ljude: plemenske prvake, sveštenike, trgovce, viđene domaćine… koje su proglasili „izdajnicima“, „kulacima“, „neprijateljima revolucije“. Tako su komunisti u Crnoj Gori postali daleko suroviji neprijatelj svog naroda nego što je to bio italijanski okupator i većina sveštenika, pa i mitropolit Joanikije, okrenula se nacionalističkim snagama koje su, pred komunističkim zločinima, radi opstanka naroda, kako fizičkog tako i duhovnog, spas potražili kod Italijana.

Mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije je u izvještaju Svetom arhijerejskom sinodu SPC 1. februara 1944. godine napisao: „Komunizam je ovamo nanio velika zla narodu. Ljute rane na našem nacionalnom organizmu jednako krvare… Crkva je žestoko stradala. Sedamnaest braće naše sveštenika ubijeno je. Crkve, molitveni domovi, poharani, mnogi manastiri porušeni i popaljeni…“

Zasigurno, mitropolit Joanikije nije ni slutio da će zločini crnogorskih komunista tek uzvrhuniti – i to po okončanju rata. U ratu i odmah nakon njega ubijeno je 98 sveštenika Mitropolije crnogorsko-primorske. To je bilo 44 odsto od ukupnog broja pravoslavnog sveštenstva u Crnoj Gori. Jedan mali broj sveštenika ubili su Njemci i Italijani. Ostale – komunisti. Među njima, vidjeli smo, i samog mitropolita Joanikija.

 

Presvlačenje dresa

Nakon skoro pet decenija jednopartijske vladavine Komunističke partije, odnosno Saveza komunista Jugoslavije, u Crnoj Gori višestranačje je ponovo uvedeno 1990. godine. Prvi višestranački izbori nakon Drugog svjetskog rata održani su u decembru 1990. Pobijedio je Savez komunista Crne Gore, koji je juna naredne godine promijenio ime u Demokratska partija socijalista i pod tim nazivom ostao do danas.

Ovo presvlačenje dresa nije suštinski promijenilo ideološku prirodu crnogorskog društva. Ostala je ista scena, isti akteri, samo je promijenjena garderoba. Crnogorsko društvo nastavilo je i nakon preimenovanja komunizma u demokratiju da obitava u ideološkom vrjednosnom sistemu čije je uspostavljanje započelo zločinima „klasne borbe“, revolucije, tokom Drugog svjetskog rata i burno nastavljene po njegovom okončanju. Svako ideološko istupanje koje odstupa od njihovog i dan-danas im je „povampirenje poraženih snaga“: što četničkih, što velikosrpskih, uglavnom smiješanih.

Nije im trebalo puno vremena da nakon što su, na kvarno, brutalnom otimačinom, zajahali Jugoslavijom, sviknu da tuku koga su svezali i još mu stavili ljepljivu traku preko usta. Brutalnom su silom uspostavili svoju partijsku istinu: u nauci, školstvu, kulturi, medijima… i koga god bi svojim okom žbira zapazili da nije u toj istini bio im je neprijatelj kojeg je, po prirodi stvari, trebalo eliminisati. Tim duhom i danas žive.

Jeste danas i Crnoj Gori društvo umnogome drugačije uređeno nego onda, ali oni su u duhu isti. Komunizam je iste duhovne osnove i u prirodnom jedinstvu sa globalnim lijevim liberalizmom. Otresli su se prokaženog imena, ali su ostali u njegovom ideološkom vrjednosnom sistemu koji se bez problema uklopio u nove društvene tokove. U Crnoj Gori drže novac, tajnu policiju (poprilično i javnu), gospodari su kriminala. U tužilaštvu su, sudstvu, nauci, školstvu, medijima… Čak i ne kada se odveže svezani, nego samo ako odlijepi traku sa usta i zucne istinu koja nije njihova, evo ih kao stršljeni u čije gnijezdo je dirnuo ideološki neprijatelj. Kao ovo sada u vezi obilježavanja 80 godina od njihovog zločina nad crnogorskim narodom. Oni su uspostavili istinu i svako, pa i malo iskakanje iz nje je revizionizam koji mora biti spriječen.

 

Lažeš kao London“

Sin poznatog istoričara, partizana, Tone Ferenca, Mitja, takođe istoričar, od 2000. godine istražuje masovne grobove koje su po Sloveniji posijali komunisti nakon Drugog svjetskog rata. On je bio član „Komisije za rešavanje pitanja prikrivenih grobnica“ u Sloveniji, koju je osnovala slovenačka Vlada. Ova komisija dokumentovala je skoro 600 masovnih grobnica i svoj izvještaj predala je Vladi 2009. godine. Među njima su i grobnice naroda iz Crne Gore. Ovaj narod nijesu pobili ni Slovenci ni Hrvati. Pobili su ih, brutalnim egzekucijama, crnogorski partizani.

Mitropolit Joanikije je pozvao na popisivanje i naučno istraživanje svih zločina u Jugoslaviji u Drugom svjetskom ratu i nakon njega. Međutim, vidjeli smo kako su u Crnoj Gori stršljeni izletjeli iz svojih demokratskih jazbina. Oni su odavno riješili ovo pitanje i njega se ne smije posumnjati.

Navikli su na istine kao one u Drugom svjetskom ratu koje je u Jugoslovenskom odsjeku Direkcije za specijalne operacije u Kairu, na osnovu izvještaja oficirâ za vezu koje su u Mihailovićev i Brozov štab slali Englezi i Amerikanci, obrađivao komunista Džejms Klugman. Tako je izvještaj engleskog oficira za vezu u Mihailovićevom štabu Bejlija o spektakularnom osvajanju Prijepolja u noći 11. septembra 1943. godine na Bi-Bi-Siju objavljen kao vijest da su „partizani oteli Prijepolje od Njemaca“. Izvještaj brigadira Armstronga, šefa britanske misije u Mihailovićevom štabu, o rušenju pet mostova na području Mokre gore, osvajanju Višegrada pod komandom majora Zaharija Ostojića u noći 4. oktobra 1943. godine i rušenju višegradskog željezničkog mosta pod koji je eksploziv postavio major Arči Džek iz britanske misije, na Bi-Bi-Siju je objavljen kao djelo Titovih partizana. Tako je bilo i sa izvještajem o Ostojićevom osvajanju Rogatice, a nešto kasnije i osvajanju Lazarevca i drugih naselja u Srbiji… Otuda se dugo u srpskom narodu zadržala izreka: „Lažeš kao London“. Međutim, Bi-Bi-Si je objavljivao ono što je dobijao iz Kaira.

Upravo za njih Evropska unija nema alternativu. A Evropska unija i njima kao svima drugima kao jedan od glavnih uslova za prijem postavlja otvaranje arhiva tajnih službi.

U Crnoj Gori se upravo vodi sudski postupak protiv bivšeg direktora Agencije za nacionalnu bezbjednost Dejana Peruničića. Više svjedoka-oštećenih tražilo je otvaranje arhiva tajnih službi. Vrhovni sud ne dopušta. Kad-tad, oni će biti dostupni javnosti. I biće interesantno vidjeti kako su to komunisti krajem rata i nakon njega oteli vlast u Jugoslaviji. U Crnoj Gori će posebno biti interesantno kako su Crnogorci koji se izjašnjavaju kao nacionalni Srbi sa oko 95 odsto prije rata na prvom poslijeratnom popisu stanovništva 16. marta 1948. godine spali na 1,78 i kako je broj nacionalnih Crnogoraca narastao od 0.00 odsto prije rata do 90.67 odsto nakon rata. Takođe, biće interesantno vidjeti kako su osnivane crnogorske nacionalne institucije, od Dukljanske akademije nauka i umjetnosti i Crnogorske pravoslavne crkve do Fakulteta za crnogorski jezik. Posebno će biti interesantno vidjeti kako je Crna Gora odvojena od Srbije referendumom 2006. godine.

Istine crnogorskih demokrata, nacista, liberala, kapitalista i ko bi pohvatao kojih sve ideoloških i društvenih manifestacija, a u suštini Brozovih komunista, biće i te kako vidljive kada budu otvoreni arhivi crnogorskih tajnih službi.

(Pečat)

Komentari
РУ
РУ: Амин оче Јоване! Са Истином немају проблема само они којима су душа и срце чисти!!! Живјела Русија и Србија без ЋАЦИЛЕНДА и Хуље!
05.07.2025 10:36
Бодин Србски
Бодин Србски: Моје мишљење је да Јоаникије НЕ може да има титулу архиепископа цетињског, јер на подручју Цетиња никада НИЈЕ постојала никаква архиепископија Цетињска. То су опасне ствари. Постојала је митрополија која је баштинила традицију Зетске митрополије коју је основао Свети Сава као епископију наравно али је Цар Душан 1346-е године (ако се не варам) уздигао епископије на ранг митрополија. Како сада цетињски архиепископ, па то је корак до тога да буде и црногорски архиепископ и ето ти црЊогорске православне цркве као готово аутокефалне! То је некада била Митрополија црногорско-приморска, зетско-брдска и скендеријска ( скадарска), без архиепископијске титуле у наслову. Овако се због попустљивости и повлађивању Цетињанима Срби примичу идеолозима тзв. ЦПЦ и на крају ће да склизну странпутицом. Морамо објективни да будемо, постојала је Жичка и жичко-пећка архиепископија са својим епископијама које су касније постале митрополије а употреба израза ,,цетињска архиепископија,, је опасан врло! Ту Жичку архиепископију је основао Србин јекавац/ијекавац Свети Сава који чак по предању рођен у Градини на сјеверу Зете (а и да није рођен ту био је најближим поријеклом по оцу и прецима или из Рибнице или Спужа) а није је основао неки староетнички Моравац (екавац и икавац) као сједиште Моравске православне цркве. И Арсеније Сремац је био из Диоклие далматинске односно вјероватно из приморских крајева древне Зете, али је као млад отишао у Сријем и тамо се одомаћио, због чега је назван сремцем.
05.07.2025 17:42
Бодин Србски
Бодин Србски: Иначе, све што пише у овом тексту када је у питању злочиначки однос црногорских партизана према четницима из Црне Горе је апсолутна истина. То су комунисти-партизани Пеке Дапчевића, Јове Капичића и других на безобзиран и свиреп начин стрељали и погубили велики број четника из Црне Горе у Словенији без икаквог суђења!
05.07.2025 18:13
Bar
Bar: Da budemo iskreni, Stara Crna Gora je dala veliki broj svirepih komunista koji su bili ideoloski ostrasceni jako, dosta vise nego sjever Crne Gore i Primorje. Najgori komunisti su bili iz starocrnogorskih krajeva!
05.07.2025 18:57
Stari Bar
Stari Bar: Nekako se stice utisak da je Crna Gora uvjek poslednja na Balkanu u pogledu rehabilitacije svojih rodoljuba ali i drugih demokratskih postupaka i procesa. Mozda se varam ali ne bih rekao!
05.07.2025 22:23
РУ
РУ: ЦГ мора да се реорганизује и да промјени име у Црна Гора и Бока!
05.07.2025 23:13
Za RU od Srbina Baranina
Za RU od Srbina Baranina: Neka se zove Crne Gora i prvobitna Srbija. Crna Gora neka bude Stara Crna Gora a ostalo neka bude prvobitna Srbija! Boka i Crna Gora su regionalni pojmovi. Zasto bi oblasti na sjeveru zemlje i primorje bili podvedeni pod pojam Crne Gore kada je to samo pojam koji vazi za Podlovcenski dolac gdje je i nastao.
05.07.2025 23:39
Srbin Baranin - Srbin Primorac
Srbin Baranin - Srbin Primorac: Ja razumjem osobu koja se potpisuje kao RU. Dobro, slazemo se za Boku, ne treba da bude podvedena pod pojam Crne Gore ali zasto bi Bar bio kada je usao u sastav Crne Gore tek 1878 godine. Uopste nije trebalo ni da ulazi. Mnogo vajde Srpski Bar ima od Cetinja i Katunske nahije, uf, ne pitaj sto ima. Nisu smjeli Srbi Barani i ostali Srbi primorci da proglase svoje oblasti za nezavisne od kamenite Katunske nahije da se ne bi srucili rolingstonsi-cetinjani i ostali Katunjani sa jos nekim starocrnogorcima na pitomo Primorje. Palili bi nas i pljackali starocrnogorci da smo proglasili nezavisnu Primorsku Srbiju, nezavisnu od Montenegra. Zato smo usli u sastav Crne Gore 1878 godine i zato sto su tada dosta srbovali crnogorci, pa su nas namagarcili. Nije Primorje ni Crna Gora ni Montenegro, kao sto ni Sumadija nije Macva i obrnuto!
05.07.2025 23:56
РУ
РУ: Покушао сам у вези Боке да активирам људе! Изгледа нисам довољно! Под реорганизацијом сматрам све оне области које нису староцрногорске: стара Херцеговина, Приморје (Грбаљ, Паштровићи, Спич), Брда, Дробњаци, Зета.. јер овако не иде! И дати ЦЕТИЊУ САМОСТАЛНОСТ са црквеном аутономијом...
06.07.2025 08:58
РУ
РУ: Послије рата комунисти староцрногорских су силом приморали Бокеље да се одрекну имена Бока! Зато се архиве не отварају и наравно због и хиљаду других ствари! И сада су комунисти на власти…односно њихова идеологија!
06.07.2025 09:12
Мркојевићи
Мркојевићи: Рећи ћу вам нешто, а ви ће те мислити да ја претерујем, а уопште није тако. Једном ми је један Цетињанин говорио нешто на као реконструисаном староцрногорском језику, какав се по његовим речима говорио пре 200 година на Цетињу и у Његушима. Човек је причао нешто и изговарао неке чудне речи да га ја НИШТА НИСАМ РАЗУМЕО али НИШТА. Мислио сам да је он измислио ајде да кажем тај њихов старински језик да би ме убедио како се он драстично разликовао од српског. Међутим, такав старински језик сам чуо и од оног њиховог Сретена Вујовића који се њиме хвалио у некој тв-е емисији. Изразито антипатичан и ружан језик. Тај човек са којим сам ја причао и Сретен Вујовић тврде да се њиме говорило у Катунској нахији некада давно али да је наметнутим књижевним језиком тај стари црногорски нестао. Не знам ни Његош није тако писао. Ко зна, можда ту има истине неке. Ја тог човека ништа нисам разумео док је говорио! Хтео сам да кажем да се он много разликује не само од екавског српског какав се причао у Мркојевићима него и од ијекавске варијанте српског језика каквом се овде говори у Црној Гори. Да сте само чули тај говор, забезекнули би сте се сви редом!
06.07.2025 14:21
Историчар
Историчар: Павле Ђуришић је погрешио што је успоставио контакт са оним тешким издајником Секулом Дрљевићем а то га је коштало на крају и живота. Настрадао је на мученички начин. Правио је грешке. Много би било боље да је остао са са Дражом у Босни. Шта му је то требало, испао је ирационалан и наиван. Тамо код Лијевче поља су биле најжешће борбе између усташа и четника у другом светском рату. То је био прави пакао. Није Павле смео да се поузда у Дрљевића. Гледали су само како ће један другог да преваре док су преговарали али су усташке и домобранске снаге биле тамо на свом терену. Четници су се херојски држали али су на жалост предати партизанима и то црногорским који су их стрељали на крају у Словенији. УЖАС!
06.07.2025 15:53
Sutomore
Sutomore: Jeste, neki su Katunjani nekada davno, mislim da su to Njegusani, Cetinjani i neke Cuce imali jako cudan lokalni govor. To nije vazilo za Pjesivce i jos neke. Da sada pricaju tako slabo da bi ih ko razumio. Neke cudne rijeci su imali u svom lokalnom jeziku. To su bile neke jezicke oaze koje su nestale.
06.07.2025 17:23
РУ за Историчара
РУ за Историчара: Обавезно наћи књигу у три тома: До пакла и натраг учесника збивања Мира Микетића! Павле је све знао што ће се догодити и рекао официрима њих педесетак да се жртвују на чело са њим како би спасили народ у збјегу! Нижим официрима је дао налоге како даље... била је то чиста куповина времена... на црногорске и нешто босанских и херцеговачких четника атаковали су подједнако Њемци, усташе и партизани док су их савезници даноноћно бомбардовали из ваздуха! Павле је добио од Секулиног брата са којим је преговарао, све се зна, гаранције да неће бити убијени! Када је Павле био убијен брат Секулин је извадио пиштољ и извршио самоубиство!!! Књига је ванредна толико непознатих чињеница...а иначе Павле је већ био укрцао народ у вагоне у Пећи да иду за Грчку и ту добија депешу од Врховног штаба да се нађу, не сјећам се ђе, ту на тромеђи и испостави се да Дража уопште није слао телеграм неко неки високи официр на своју руку, заборавио сам му име...нађи књигу!!!
06.07.2025 18:22
Историчар
Историчар: Јесте, то је био генерал Мирослав Трифуновић звани Дроња, он је у име Врховног штаба послао депешу Павлу Ђуришићу да дође код Драже са својим људима и потписао се као Драгољуб Дража Михаиловић. Он је то на своју руку урадио. Када је стигао Павле у Босну Дража се изненадио и рекао је Павлу да га он није звао уопште. Павлу је тада Трифуновић стидљиво признао да је он депешу послао а Ђуришић је побеснео и извади револвер. Замало да га је убио том приликом. Ја сам чуо да је Павле прво преговарао са неким Албанцима који су му гарантовали безбедно повлачење преко Албаније али је то била превара. Ранили су га чим се примакао граници. Колико је то истина, не знам.
06.07.2025 19:15
Za Mrkojevica
Za Mrkojevica: Na tim jezickim arhaizmima insistiraju narocito onaj arhitekta Miodrag Bajkovic, zatim Sreten Vujovic i jos neki iz Katunske nahije. Ali to su stvarno ruzni za slusanje jezicki arhaizmi koji nijesu svojstveni drugim krajevima osim Cetinju i najblizoj okolini. Oni bi takav jezik sa takvim rijecima uveli Katunjanima da mogu. Smijesni Miodrag Bajkovic je tako na pr. rekao da Cetinjani nikada nijesu govorili bunar, nego su upotrebljavali umjesto rijeci bunar nekakav izraz ,,ubli,, ili slican njemu, i prekorio je Cetinjane sto taj izraz bunar uopste upotrebljavaju u govoru. Neka im, neka tako govore oni koji hoce na Cetinju, sta se to ostalih tice.
06.07.2025 20:32
РУ
РУ: Ово за Албанце ми није познато и не знам да ли је истина?
06.07.2025 21:44
Историчар
Историчар: Павле првобитно није имао намјеру да оде код Драже у Босну али је тако одлучио када је добио депешу од тобоже Драже, а на крају се испоставило да ју је послао Мирослав Трифуновић Дроња без консултација са Дражом. Већина историчара се слаже да је тако било. Павле је хтио преко Албаније да се повуче и говорио је како ће четници из Црне Горе али и Херцеговине поновити подвиг српске војске из првог светског рата. Одустао је од тог плана пошто су га неки Албанци ранили, не знам тачно гдје, на ком мјесту. Тако сам чуо од неких људи. Да ли је било ,баш, тако то већ не могу да кажем. По мом мишљењу направио је мало је рећи катастрофалну грешку што је уз помоћ Дрљевића хтио преко Босне и Хрватске да дође до Аустрије. То је уосталом мишљење и других историчара. Није се снашао у оном метежу и лудилу. Момчило поп Ђујић је имао среће, а Павле није. Четници су били у очајној ситуацији, то је тако било јер су им и Енглези окренули леђа. Ужас непојамни је то био!
06.07.2025 22:38
РУ за Истиричара
РУ за Истиричара: За поп Ђујића је тачно али се он са једним дијелом четника на вријеме докопао Италије и ту предао савезницима!
07.07.2025 06:26
РУ
РУ: Има ту једна страшна прича о команданту партизанског одреда Видаковићу који је прешао у четнике и са Ђујићем се предао савезницима, заправо Американцима, е то је била срећа, да су били Енглези и они би лоше прошли… ту причу сам чуо у Лондону! Живјела Русија и Србија без Ћација!
07.07.2025 07:57
za RU i istoričara
za RU i istoričara: Svima je poznato da su četnici ratovali protiv partizana i ustaša, ponekad bi zapucali i na Švabe, a Talijanski fašisti bili su za njih prirodni saveznici.Dražin štab je jedno mislio,drugo radio a treće govorio, pa su tako navukli mladog majora u klopku, koju mu je priredio general Vladimir Metikoš.Đujić se je povukao i spasio zahvaljujući Njemcima, dok tu sreću nije imao Đurišić.Đurišića nisu napadali Njemci ni partizani.Ostavši bez hrane krenuo je sa paljenjem,pljačkom i klanjem civila u selu Junuzovci i Gornje Doline.Do tada se je Pavle nesmetano povlačio bez sukoba sa ustašama.
07.07.2025 10:59
Ру за za RU i istoričara:
Ру за za RU i istoričara: : Не СЕРИ БУДАЛО КОМУНИСТИЧКА!!! Наравно да су Изалијани били “природни савезници” јер када су виђели усташке злочине, она ТАКО позната корпа очију ђеце србске код Поглавника, није им ништа друго остало него да сарађују са Четницима како би спасили србско становништво спасили од потпуног уништења!!!Но, коме ја пишем? Идиоту нечастивом! Нека те је срам лажотињо, товару барски!!! Живјела Русија и Србија без ХУЉЕ!
07.07.2025 13:15
Историчар
Историчар: Има ту још доста тога. Вође Васојевићких четника из Андријевице и околине још у вријеме када су наслутиле да ће Павле да ступи у контакт са Дрљевићем биле су за то да се Павле разоружа, лиши по брзом поступку чина и ухапси и да ти Васојевићких главари који су били на положајима преузму Васојевићке четничке јединице. То су били антагонизма на племенској основи. Сматрали су да Ђуришић не може да предводи Васојевићке четничке јединице јер је био склон издајство по њиховом мишљењу. Један број Беранаца-четника је био уз Ђуришића док су остали хтјели да му откажу послушност. Ипак су кренули са њим и. Васојевићки четници јер није више било времена за било какве акције у том смеру. Истина је за тог Владимира Метикоша, он је са својим усташким и домобранским јединицама напао четнике тамо, мислим негдје близу границе сјеверне Босне и Хрватске.
07.07.2025 14:02
za RU
za RU: To sa očima je čista izmišljotina.Talijani su od prvog dana pomagali četnike.Đujića su naoružali do zuba a ustaše nisu smjele poduzimati nikakve akcije u talijanskoj zoni.Četnici su počinili zločine nad katolicima i muslimanima u Lici,Bosni i Dalmaciji, dok ustaše nisu ni shvatile šta se događa.Pomagali su Talijani srpsko stanovništvo u istočnoj Bosni, tako da su pustili četnike da pokolju dvadesetak hiljada muslimana.Ono malo šta je ostalo ispod noža spasio je Metikoš i Tito.
07.07.2025 14:51
Bar
Bar: Joanikija su streljali kod Arandjelovca cini mi su sumadijsko-kragujevacki partizani, jeli tako bilo ili ?
07.07.2025 15:30
Србин Приморац
Србин Приморац: Ето, у Хрватској, у Загребу пред пола милиона Хрвата њихов глазбеник Томпсон може да пјева усташке пјесме а овдје је готово забрањено помињати српске родољубе који су били антифашисти и антинацисти.
07.07.2025 15:59
РУ za RU
РУ za RU: Опет ти са својим Лажима! Па ко је клао у ЈАСЕНОВЦУ, ГРАДИШКИ, ГРАДИНИ? Ко ме творац хиљаде голубњача, јама и шкрапа?Ко је имао једини концентрациони логор зс ђецу ђе су им у храну стављали самлевено стакло? Чији су припадници ти монструми је ли барски усташчићу! Би ли и ти то радио? Живјела Русија и Србија!
07.07.2025 19:59
Србин Приморац
Србин Приморац: Ево, исти ти који су патолошки мрзели све Србе овдје за вријеме другог светског рата хоће да разапну на крст Бећира Вуковића због тога што је добио тринаестојулску награду и то само зато што се изјашњава као Србин и што не признаје црногорску нацију. Па тада црногорска нација није постојала а овдје је ни сада 33 посто људи не признаје.
07.07.2025 21:20
Za srbina moravca
Za srbina moravca: Cujes li ti sebe sto balezgas kazes ovdje je zabranjeno spominjati srpske rodoljube i anti fasiste.Prvo ovo nije srbija spominjite ih u srbiju drugo i osnovno cetnici nisu bili nikakvi rodoljubi nego okoreli koljaci koji nisu štedjeli ni muslimane ni pravoslavce ni katolike a ponajmanje partizane a bili su saradnici okupatora italijana,njemaca i naravno ustasa e sad ovo je istina vjerovatno ti ne odgovara nastavi da zivis u zabludi novo peceni cetniku.
07.07.2025 21:50
Историчар
Историчар: Има оних који тврде да су Јоаникија Липовца ликвидирали по наређењу припадници крагујевачког партизанског одреда. Сасвим је могуће да је тако било. Све то може поуздано да се сазна.
07.07.2025 22:35
За Историчара
За Историчара: Тачно се зна ко је наредио!!! Зато се архиве чувају и не отварају!
08.07.2025 06:18
za RU
za RU: Negdje sam pročitao, kako je Draža naredio vojvodama da sa djecom postupaju kao i sa odraslima.Znači, na most pa u Drinu.Logor za decu,samleveno staklo, košara puna srpskih očiju, 1.700.000 ubijenih u Jasenovcu, a da ga preoru glupi Hrvati pa da utvrdi koliko je tamo srba?
08.07.2025 06:55
РУ за ЛАЖОВА
РУ за ЛАЖОВА: У истом роману Малапарте је описао свој сусрет са Павелићем у глави Корпа са остригама: Прошло је подуже времена од како нисам видео Анту Павелића. Када сам ушао у његов студио, приметио сам да је променио место намештаја. Док смо разговарали, ја сам посматрао корпу од врбовог прућа, постављену на његовом столу, на левој страни од Поглавника. Поклопац је био подигнут, видело се да је корпа била пуна морских плодова, тако су ми изгледали, рекао бих остриге, али извађене из љуштуре … "То су остриге из Далмације?", упитао сам Поглавника. Анте Павелић је подигао поклопац корпе и показујући те морске плодове, ту љигаву и пихтијасту масу острига, рекао је, осмехујући се, са тим својим добрим и уморним осмехом. "То је поклон мојих верних усташа: двадесет килограма људских очију."
08.07.2025 08:42
РУ за ЛАЖОВА
РУ за ЛАЖОВА: Курцио Малапарте (итал. Curzio Malaparte; Прато, 9. јун 1898 — Рим, 19. јул 1957), чије је право име било Курт Ерих Зукерт (нем. Kurt Erich Suckert), био је италијански књижевник, филмски редитељ, новинар и дипломат. Сада ћеш рећи да то није истина или да је и он Србски плаћеник! Смијешни сте усташе барске, смијешни и жалосни у својим негирањем Истине!!!
08.07.2025 08:46
За za RU
За za RU: Неђе си прочитао??? Неђе и ко ће да ти вјерује? Да ниси сањао или ти је дошапнула дјевица из З Херцеговине! О олошу најгоре врсте! Ништа ти није свето, знам да уживаш и мислиш- мало је то мало, требало их је све у Јасеновац!
08.07.2025 08:51
Ostavite komentar
Ime / nadimak:
Komentar:
Ћирилична верзија
Pišite nam
Podijelite sadržaj na:
Izdavač:
Srpska narodna čitaonica - Bar