Kolone na Dračenovcu i Dobrakovu: Kasno sezona u Crnu Goru stiže
Na graničnim prelazima sa Srbijom – Dračenovac i Dobrakovo – danas su se stvorile kolone kakve su se nadom prizivale još početkom juna. Dugi redovi vozila, mahom sa srpskim tablicama, na simboličan način podgrijavaju nadu da bi mršava i stihijski dočekana ljetnja sezona u Crnoj Gori mogla bar donekle biti spasena. Ali, da je bilo pameti, ovakve scene bismo gledali još prije mjesec i po dana.
Iako se ovakve gužve često koriste kao argument da je sezona „odlična“, stvarnost na terenu pokazuje nešto drugo. Sveukupna pripremljenost države, turističkih organa, lokalnih samouprava i javnih preduzeća bila je ispod svakog očekivanja. Kupališta nerješena, plaže neuređene, infrastruktura se krpi u danu dolaska prvih gostiju, cijene pića i hrane na mnogim mjestima naduvane i bez opravdanja. Država, čini se, nikad nespremnije nije ušla u ljeto.
Bar je, kao turistički centar sa obalskim potencijalom, početak sezone dočekao u polusnu – raskošan u ponudi, ali bez gostiju. Sutomore, nekada simbol masovnog turizma, takođe je tek od skoro počelo da liči na sebe. Odgovornost nije na građanima ili ugostiteljima – ona se mora tražiti u institucijama: državi, opštinama, JP „Morsko dobro“, turističkim organizacijama.
Iako će zvaničnici, po ustaljenoj praksi, ubrzo izaći sa „rekordnim brojkama“, narod dobro zna koliko je para u džepu, a koliko gostiju u apartmanima. Minus je izvjestan, uprkos statistici koja se često koristi kao šminka za sistemske propuste.
Danas je 19. jul. Tablice iz Srbije dominiraju, baš kao i prethodnih godina, ali gdje su bile u junu? Politika koju zvanična Crna Gora godinama vodi prema tradicionalno najbrojnijim turistima – iz Srbije i Rusije – ne može proći bez posljedica. Ovo što gledamo na granicama jeste alarm, ali i opomena: promijenite odnos, ili ćemo potonuti i turistički i ekonomski. Turisti se ne vezuju za deklaracije i geopolitiku – oni dolaze tamo gdje se osjećaju poželjno.
Jer, ako nam jedini spas ljeta 2025. treba da dođe u zadnjem minutu – onda smo već duboko u kanalu. I moramo prestati da se pravimo da to ne vidimo.
