Ne stišava se bura u javnosti nakon hapšenja bivše ministarke prosvete Vesne Bratić i odluke da joj se odredi pritvor do 30 dana. Rješenje je, podsjetimo, donijela sudija Višeg suda u Podgorici Suzana Mugoša, koja se "proslavila" u čuvenom predmetu "državni udar“, u kojem su bili optuženi lideri tadašnje opozicije Andrija Mandić i Milan Knežević, zajedno sa još jednim brojem ljudi, a koji je u javnosti ocijenjen kao čist politički proces kojim je suštinski dirigovao tadašnji šef režima Milo Đukanović sa svojim DPS-om.
Polemiku je dodatno podgrijao lider Pokreta za promjene Nebojša Medojević, koji je na mreži X iznio tvrdnje da iza hapšenja stoji „politička agenda“ glavnog specijalnog tužioca Vladimira Novovića.
Medojević je doveo u pitanje selektivnost postupanja institucija, pominjući i šefa Specijalnog policijskog odjeljenja Predraga Šukovića, uz ocjenu da postoje različiti aršini kada su u pitanju pojedini slučajevi.
Uz političke reakcije, oglasili su se i javni djelatnici. Novinar i književnik iz Bara Milan Vujović svoj stav je iznio na Fejsbuku, naglašavajući ličnu distancu od stranačkih pozicija:
„Probam da se odmaknem od politike koliko god mogu. Ponekad ne uspijevam.“
Vujović je podsjetio da je imao zamjerke na pojedine poteze Vesne Bratić dok je obavljala ministarsku funkciju:
„Nije mi se dopalo kad je ministarka V. Bratić neselektivno posmjenjivala direktore vrtića i osnovnih i srednjih škola. Bilo je među njima (istina, ne mnogo) dobrih domaćina, odanih profesiji više nego tadašnjem režimu. Umjesto njih došli su, mahom, gori.“
Ipak, kako navodi, to ne znači da ne treba postavljati pitanja o mjeri pritvora:
„Mogu da razumijem da se i ona našla na udaru zakona, kao što možemo i svi mi, pa i da je uhapšena i da joj se, kao i mnogima prije nje, desio onaj ponižavajući skeč sa privođenjem i lisicama na rukama (i danas mi je pred očima ona slika kad svezanog D. Džajića uvode u ‘maricu’).“
„Mogu da razumijem i da joj je određeno zadržavanje do 72 sata, ali nikako ne mogu da shvatim zašto joj je određen pritvor do 30 dana.“
Osvrćući se na odluku suda, dodao je da je učinila to, kako je naveo, "dežurna suktinja" u Višem sudu S. Mugoša, koju ne pamtimo kao razboritu i tolerantnu u slučaju "državni udar.“
Vujović je zaključio:
„Mnogi lopovi i kriminalci brane se sa slobode. Bivša ministarka, prema dostupnim podacima, nije ni lopov ni kriminalac, a ipak je otišla u zatvor. Tu, čini mi se, nema logike, niti valjanog objašnjenja.“
Na njegov stav nadovezao se prof. dr Blagota Baćo Mitrić, bivši predsjednik Ustavnog suda i jedan od vodećih pravnih eksperata u Crnoj Gori. Prema njegovim riječima:
„Bivša ministarka zloupotrijebljena je od svojih partijskih oligarha i kao ličnost i kao tadašnja ministarka... ono što se u pravu zove – čista kolaterala... nedužna, a kriva.“
On je dodao da je riječ o „klasičnom primjeru tzv. selektivne nepravde“, ukazujući na princip da pritvor mora biti izuzetna mjera, zasnovana na jasnim zakonskim razlozima i primjenjivana jednako prema svima.
U nastavku komentara osvrnuo se i na politički kontekst:
„Sad joj partijski lideri daju podršku... a prije toga, kad je bila ministarka, dali su joj prejaku zapršku... Kao koleginici, želim da joj ovo bude viša škola od onih koje je stvarno završila... i da ljudi ponekad ili često, svejedno, nijesu ljudi.“
Slučaj Vesne Bratić tako je otvorio širu raspravu o kriterijumima za određivanje pritvora i ujednačenosti sudske prakse. Sve je veći broj onih koji postavljaju pitanje da li se isti standardi primjenjuju u svim slučajevima i prema svim akterima javnog života.