Nekažnjeni zločini nad Srbima u Podrinju i teret prošlosti

Poslednji građanski rat na prostoru eh Jugoslavije pokazao je koliko su nekažnjeni zločini počinjeni u drugom svetskom ratu bili pogubni i pokazatelj jednog nakaznog sistema kojeg je sprovodila komunistička elita. Bilo bi greh izjednačavati sve borce-partizane sa komunističkom ideologijom jer su mnogi borci bežali u partizane od ustaškog noža spasavajući gole živote, naročito sa prostora samoproglašene NDH, tkz “fabrike smrti”!

U javnom diskursu MNE koji obuhvata javnu komunikaciju i direktno oblikuje i kreira jav no mnenje ćuti se takvom “debljinom”i takvom snagom da je to zadivljujuće! Prećutkuju se dokazane činjenice a izgovorena Istina se kažnjava!

MUSLIMANI IZ SREBRENICE SU ODSJEČENU SRPSKU GLAVU VEZIVALI ZA AUTOMOBIL I POKAZIVALI PO ULICAMA SREBRENICE

Najprije, 20. aprila 1992, u Potočarima je iz zasjede, mučki i svirepo, ubijen Ljubo Stjepanović, mladić od 23 godine, a 6. maja 1992, na Đurđevdan, Muslimani iz Srebrenice napali su na Gnionu i Blječevu. U napadu na Gnionu zlikovaci su poluslijepog Radojka Miloševića rođenog 1925. godine zapalili u njegovoj kući dok je slavu slavio, a gosta mu na slavi, Lazara Simića, koji je bijegom pokušao da se spasi, sustigli i ubili.

U Blječevoj su ubili Kosanu Zekić i  starijeg Lazu Jovanovića rođenog 1917. godine. U selu Vijogor, 12. maja ubili su i u sopstvenoj kući zapalili šezdesetpetogodišnju Stoju Vasić. U Osretku su 15. maja zapalili nepokretnog osamdesetsedmogodišnjeg Sekulu Ristanovića. U Oparcima su 1. juna krvnici zaklali Dikosavu Petrović. U Ratkovićima su 21. juna Živana Prodanovića zlikovci izmasakrirali motornom pilom. U Lozničkoj Rijeci su 28. juna na smrt ranili Mirjanu Petrović, bebu staru dva i po mjeseca. Pedesetpetogodišnjeg Vidoja Lazića su 30. juna 1992. godine, u Brežanima, razepeli na krstu i zapalili. Ubili su mu i slijepu sestru Krstinu i nepokretnu majku Dostanu.

Muslimanske snage iz Srebrenice pod komandom osvjedočenog zlikovca Nasera Orića upale su 12. jula 1992. godine, na Petrovdan, u više srpskih sela u srebreničkoj i bratunačkoj opštini i ubile 69 mještana.

Zarobljeno je 22Srba, od kojih deset nije pronađeno, gubi im se trag u logoru u bivšoj srebreničkoj policijskoj stanici. U Zalazju su na Petrovdan 12. jula izrešetali sedamnaestogodišnju Maru Gvozdenović, a udarcima maljem u glavu ubili njenu 92 godine staru baku Studenku.

U Gornjim Magašićima su zaklali i zapalili Ljeposavu Popović staru 74 godine i njenog osamdesetpetogodišnjeg muža Blagoja Popovića. U Ježestici su 8. avgusta Anđelku Mlađenoviću, Muslimani iz Srebrenice odsjekli glavu, vezali je za automobil i prikazivali po ulicama Srebrenice. U Podravanju su 24. septembra zaklali Draga Mitrovića. Naveo sam neke od zločina koje su počinili Muslimani iz Srebrenice do 5 oktobra 1992. i zločina u Fakovićima u kojima su ubili 25-oro Srba.

Nijedan od zlikovaca koji su ubijali ljude čija sam imena navodio nije osuđen, ni na sudu u Hagu niti na sudu u Sarajevu.

"Nema sudske potvrde, nema zločina!", rekli bi Muslimani.

Tačno je da nema sudskih presuda, ali zločini se jesu desili.

ZLOČINI MUSLIMANA IZ SREBRENICE NAD SRBIMA U BJELOVCU

U Bjelovcu, 14. decembra 1992. godine:
„Izađite, majku vam jebem, Drina će vam biti Jasenovac".
"Midhate, jesi li to ti?"

"Jesam, dođi da popijemo, ako nećeš doći uhvatićemo te pa ćemo te živog na kolac nabiti. Da znaš kako Turčin znade na kolac da natakne."
"Nemojte pljačkati kuće dok ih ne poubijate. Idite od vrata do vrata.", savjetovala je ljude u crnim uniformama i sa crnim marama oko glava, Esma Kiverić, predratna učiteljica iz Bjelovca. Bila je obučena u trenerku i sa automatskom puškom u ruci.

"Janjo, hajde da pipijemo kafu, majku ti četničku!", zvala je svoju predratnu komšinicu Janju Simić, muslimanka Mulija Zukić.

Bilo je to 14. decembra 1992. godine, u Bjelovcu i okolnim selima Sikiriću i Lozničkoj Rijeci, u opštini Bratunac. Tog jutra Muslimani iz Srebrenice, muškarci i žene, napali su ova srpska sela i u njima ubili 68 Srba i Srpkinja. Mnoge od njih su i izmasakrirali. Najmlađe žrtve ovog stravičnog zločina bili su petnaestogodišnjaci Slobodan Petrović i Čedo Miladinović te sedamnaestogodišnji Milenko Vučetić, a najstarije Dostana Matić sa 80 godina i Zlata Jovanović koja je imala 81 godinu.

Ubijene su i dvije sestre Matić, Snežana i Gordana, i njihov otac Radivoje. Mlađi brat Milenka Vučetića, Branislav, koji je imao svega devet godina, odveden je u logor u Srebrenicu. Tog dana su im ubili i oca Radovana.

Napad je počeo u ranim jutarnjim časovima, a sela su tokom dana potpuno opljačkana i spaljena. Veliki broj mještana pokušao je spas da pronađe u prelasku rijeke Drine, pri čemu su mnogi stradali pod snažnom paljbom.

"Ja nisam htjela da bježim bez Radenke, a ona me gura - idi, majko, spasavaj se, ja ću Drinu lako preplivati. Idi, ne muči me.

Ona drži mene, a ja nju. Grlimo se. Onda sam krenula nizbrdo.", opisala je Milena Jovanović posljednji razgovor sa kćerkom Radenkom.

"Najviše ih je poginulo dok su išli prema rijeci i čamcu. Muslimani su ih čekali ispod jedne međe i odatle su jedno po jedno ubijali. 17 mrtvih sam ja nakupio u traktor, 15. decembra.",svjedočio je Krsto Rankić.

"Muslimani su se oko kuća kretali cijelog dana do uveče. Neki su dolazili, neki odlazili, uglavnom uvijek ih je bio veliki broj. Opljačkane stvari su tovarili u traktor i odvozili u pravcu Pirića. Bila sam sakrivena na gredama ispod krova svinjca, pa me nisu primjetili, iako su ulazili da izvode svinje i kolju.", svjedočila je Gvozdenija Matić, koja je tog dana ostala bez muža Desimira.

Zločine su počinili pripadnici 28. divizije kojom je komandovao Naser Orić, koja je formacijski pripadala Drugom korpusu Armije BiH u Tuzli, kojim je komandovao Glavni štab u Sarajevu na čelu sa Seferom Halilovićem i muslimanskim ratnim predsjednikom Alijom Izetbegovićem, kao vrhovnim komandantom. Sve vrijeme su imali međusobnu komunikaciju, tako da su znali za sve počinjene zločine, kao što su i u Komandi 28. divizije u Srebrenici znali imena i prezimena svakog Muslimana koji je ubio ili ubijao Srbe. To što preživjeli monstrumi ćute kao zaliveni - pitanje je morala i karaktera srebreničkih muslimana, građana i političara. I ne samo njih, naravno.

MUSLIMANI IZ SREBRENICE UBIJALI SU U SRPSKIM SELIMA DJECU I STARCE

Međunarodna zajednica predvođena zapadnim državama, svih ovih godina zanemarivala je zločine Muslimana iz Srebrenice nad Srbima, koje su, kontinuirano od 1992. godine, vršili kako u samoj Srebrenici tako i u srpskim selima oko tog gradića: Blječevi, Gnioni, Međama, Vijogoru, Kovačici, Orahovici, Osretku, Oparcima, Rupovom Brdu, Ratkovićima, Lozničkoj Rijeci, Brežanima, Zalazju, Sasama, Obadima, Biljači, Kunjercu, Krnjićima, Zagonima, Ježestici, Podravanju, Fakovićima, Gornjim Magašićima, Bjelovcu, Sikiriću, Kravici, Šiljkovićima, Banjevićima, Skelanima, Ćosićima, Kostolomcima, Višnjici…

U najkrvavijem periodu za Srbe na tom prostoru, od Đurđevdana 1992. godine i napada na Blječevu i Gnionu pa do 16, januara 1993. godine i napada na Skelane, Muslimani iz Srebrenice ubili su oko 70 dječaka i djevojčica; ubili više od 350 lica starijih od 60 godina, masakrirajući ih na kućnim pragovima i paleći zajedno sa njihovim kućama.

Sva ovi zločini desili su se 1992 godine, mnogo pre Srebrnice!

Tekst dr Dragana Đokanovića

Za objavu priredio: Igor Rems