PRIREDIO: Igor Rems
Francuski slavista Siprijan Rober tvrdio je da su Srbi narod-majka, a da je srpski jezik majka svih jezika.
Prije nekog vremena, u izdanju izdavačke kuće „Prometej“ iz Novog Sada i suizdavača Biblioteke grada Beograda, izašlo je kapitalno djelo italijanskog lingviste Marija Alineia pod nazivom „Nastanak evropskih jezika“, u dva toma, na blizu 1.800 strana.
Predstavljanje knjige održano je u Biblioteci grada Beograda. Pored uvodnog izlaganja direktorke Biblioteke grada Beograda Jasmine Ninkov i direktora izdavačke kuće „Prometej“ Zorana Kolundžije, o knjizi su govorili lingvisti dr Veljko Brborić, dr Aleksandar Milanović i dr Momir Nikić, arheolog Jelena Malešević, kao i lingvista i prevodilac Alineiovog djela Ivan Dimitrijević. Uvaženi naučnici suštinski su rekli sve što je bitno kako bi kvalitetno predstavili Alineievo djelo.
Na osnovu komparativnih analiza arheologije, genetike i jezika, Alinei je došao do zaključka da su neolitske tehnološke inovacije u Podunavlju omogućile nagli demografski rast stanovništva, a time i razvoj jezika i kulture.
Te inovacije Alinei smatra najvažnijim motivacionim pogonom šireg razvoja jezika i postavlja svoju čuvenu tezu da se, analogno razvoju paleolita, mezolita i neolita, može postaviti model hronološkog datovanja jezika.
On naglašava da se, za razliku od zapadne Evrope, gdje neolit počinje u drugom milenijumu prije nove ere, jedino na Balkanu može pratiti kontinuitet stare evropske civilizacije preko telova već od osmog milenijuma prije nove ere. Takođe navodi da su arheologija i savremena genetika potvrdile da je Balkan jedini evropski region gdje su najstariji arheološki i genetski slojevi nesporno dokazani.
Na osnovu ovih saznanja, Alinei postavlja tezu o autohtonosti evropske civilizacije u Podunavlju, kao i o njenom neprekinutom kontinuitetu do danas. On oštro negira ideju o dolasku Južnih Slovena u VII vijeku nove ere i tvrdi da za to apsolutno ne postoje ni arheološki ni istorijski dokazi. Tezom da se Južni Sloveni nalaze u Podunavlju još od paleolita, Alinei je praktično srušio zvaničnu indoevropsku teoriju.
On tvrdi da Sloveni i danas geografski i etničko-jezički zauzimaju polovinu zapadne Evrope i smatra da su oduvijek bili na tim prostorima, još od dubokog paleolita. Po njegovom, ali i po mišljenju drugih lingvista, Sloveni su zauzimali ogroman prostor – od Baltika, preko sjeverne Italije, pa sve do Male Azije. Narode kao što su Veneti, Tribali, Tračani, Pelazgi, Frigi, Liki i Lidi smatra praslovenskim korpusom.
To je jedan od razloga zašto Alinei ističe da je „potrebno raščistiti jednu od najapsurdnijih posledica tradicionalne istorijske hronologije, onu koja tvrdi da su Sloveni kasno stigli na istorijsku scenu Evrope i u isto vrijeme uspjeli, sasvim neobjašnjivo, da zauzmu ogromne prostore na kojima i danas žive“.
Jedini logičan zaključak, po njemu, može biti da su upravo Južni Sloveni (čitaj Srbi, prim. autora) bili originalni pokretači nove zemljoradničke revolucije, zanata, umjetnosti, religije, jezika i prvih urbanih kultura Evrope u Podunavlju.
Alinei smatra da je južnoslovenska grupa najstarija, odnosno da „ne postoji nikakav sjeverni slovenski jezik, već su se zapadni i istočni slovenski jezici nezavisno razvili iz južnoslovenskih“. Primogenost južnoslovenskih jezika nalazi u dokazima da oni lingvistički obuhvataju i istočne i zapadne, te tako predstavljaju zajednički imenitelj svih slovenskih jezika.
Alinei zagovara jezičku konzervaciju i smatra da jedan dijalekt prije svega odlikuje čuvanje, a ne mijenjanje. Po njemu, standardni jezik je uvijek plod elite, koja po prirodi nema etničko obilježje, pa ni takav jezik nema izrazitu etničku funkciju. Međutim, pošto elita nastaje iz najprosperitetnijeg dijela jedne etničke zajednice, koja ima izražen etnički karakter, i standardni jezik zadržava ta obilježja.
Vremenom se jezik mijenja uglavnom na polju leksike i semantike, što su sitne korekcije koje ne zadiru u strukturu jezika. Alinei ih naziva kulturno-jezičkom obnovom. On za sve evropske jezike nudi takozvanu mikensku projekciju, po ugledu na jezik mikenske kulture, i nastanak evropskih dijalekata smješta u kameno doba, a ne u srednji vijek, kako to tvrdi zvanični naučni narativ.
Ko je Mario Alinei
Mario Alinei rođen je u Torinu, u italijanskoj regiji Pijemont, 10. avgusta 1926. godine, a umro je u Impruneti, malom gradiću u blizini Firence, u regiji Toskani, 8. avgusta 2018. godine. Bio je italijanski filolog i paleolingvista.
Tokom bogate naučne karijere napisao je više od 300 naučnih radova i više desetina knjiga, prvenstveno iz oblasti dijalektologije i istorijske lingvistike. Bio je profesor emeritus Univerziteta u Utrehtu u Holandiji, gdje je predavao od 1959. do 1987. godine.
Osnivač je i urednik naučnog časopisa za teorijsku i primijenjenu semantiku „Quaderni di Semantica“, kao i redovni član švedske Kraljevske akademije u Upsali.
Naučnu reputaciju stekao je kroz dva kapitalna djela: „Atlas jezika Evrope“ (Atlas Linguarum Europae) i „Porijeklo jezika Evrope“ (Origini delle lingue d’Europa). Projekat „Atlas jezika Evrope“ pokrenut je pri UNESKO-u 1979. godine, a Alinei je bio njegov predsjednik od 1982. do 1997. godine. Riječ je o jednom od najozbiljnijih međunarodnih naučnih poduhvata koji je okupio najznačajnije lingviste iz svih evropskih zemalja.