(VIDEO) Institucionalni seks i država koja se pravi nevina

PIŠE: Tomislav T. Velički

Crna Gora je zemlja institucija. Samo što su institucije, sudeći po praksi, odavno proširile opis posla. Danas više ne znamo da li su kabineti mjesta za donošenje odluka, zaštitu države i ljudskih prava — ili scenografija za ono što je Ivan Zanković iz Sutomora još prije 13 godina precizno nazvao institucionalnim seksom.

Najnovija afera sa eksplicitnim snimcima, u čijem su središtu bivši direktor Agencije za nacionalnu bezbjednost i savjetnik za bezbjednost predsjednika Crne Gore Dejan Vukšić i donedavna čelnica jednog od direktorata u Ministarstvu ljudskih i manjinskih prava Mirjana Pajković, neodoljivo podsjeća na epizodu za koju se mislilo da je arhivirana pod naslovom: „Ovo se više nikad neće ponoviti“.

Ali jeste. I to u novom pakovanju, sa novim akterima i istim institucionalnim ambijentom.

Važno je naglasiti da se, prema do sada dostupnim snimcima i fotografijama koji su preplavili društvene mreže, ne može  utvrditi ili reći da je Dejan Vukšić eventualno lice koje se pojavljuje u eksplicitnim scenama, jer se lice muškog partnera na video-zapisima i fotografijama ne vidi, a i mnogi koji sebe smatraju veoma informisanim tvrde neformalno da je svakako izvjesno da to nije on. Sa druge strane, lik Mirjane Pajković je jasno vidljiv, kako na video-snimcima tako i na fotografijama koje su se proširile javnim prostorom.

Ipak, Pajković je još prije pojavljivanja eksplicitnih sadržaja u javnosti objavila da joj je Dejan Vukšić telefonom upućivao prijetnje da će „to vidjeti cijela Crna Gora“. Upravo taj detalj daje dodatnu težinu cijeloj aferi i otvara ozbiljna pitanja o zloupotrebi moći, pritiscima i odgovornosti onih koji su obavljali najosjetljivije bezbjednosne funkcije u državi.

Mirjana Pajković, javnosti poznata po aktivnom prisustvu na društvenim mrežama, po modnim kombinacijama i javnim razmišljanjima o estetici kao političkoj poruci, kao i po tezi da je izgled „izlog odgovornosti“, našla se u centru afere nakon što su u javnost procurili eksplicitni snimci i fotografije. Ona tvrdi da je žrtva neovlašćene distribucije intimnog sadržaja, prijetnji i ucjena, podnijela je tri krivične prijave i dala ostavku, uz obrazloženje da to čini iz „ličnih razloga“.

Sa druge strane, Dejan Vukšić, advokat, bivši šef ANB-a i čovjek koji je do juče bio zadužen za bezbjednost predsjednika države, negirao je bilo kakvo objavljivanje eksplicitnih snimaka na internetu sa njegove strane.

I tu, formalno, priča staje. Ali suštinski — tek počinje.

Od Ivaniševića počelo "inficiranje"

Jer Crna Gora je već jednom gledala sličan film. Glavnu ulogu tada je igrao Miroslav Ivanišević, nekadašnji potpredsjednik Vlade Crne Gore i predsjednik Senata Državne revizorske institucije, čiji je eksplicitni snimak seksualne scene u državnom kabinetu svojevremeno postao javna stvar.

Tada je na scenu stupio Ivan Zanković iz Društva za zaštitu prostora i unapređenje životne sredine iz Bara — čovjek koji je institucionalnu tragikomediju pretvorio u institucionalnu satiru, ali sa papirima, arhivom i zakonom u rukama.

Na osnovu Zakona o slobodnom pristupu informacijama, Zanković je pitao državni aparat — od najnižih činovnika do ministara, predsjednika Vlade i države — da li u njihovim kabinetima ima institucionalnog seksa, i kako je napisao, a u jednom TV gostovanju i rekao - svingeraja i ringe-ringe raja, kao kod Ivaniševića.

Gotovo svi su odgovorili.Jedan nije — tadašnji premijer Milo Đukanović.

Zanković tada nije pitao iz šale. Pitao je jer je, kako je govorio, sistem ušao u fazu moralnog sunovrata, dekadentne i perverzne stvarnosti, magijskog realizma u kojem je sve moguće, a ništa nije odgovorno.

Danas, 13 godina kasnije, ispostavlja se da Zanković nije bio ironičan — već informisan.

Građani plaćaju da bi bili voajeri

„Građani plaćaju seks-skandale“, upozoravao je Zanković. I bio je u pravu. Plaćaju ih kroz urušavanje povjerenja, kroz bruku institucija, kroz činjenicu da se država pretvara u tabloid, a tabloid u državu.

Njegova pitanja, tada dočekana kod pojedinaca sa neozbiljnošćšu i podsmjehom, danas zvuče kao službeni zapisnik koji je valjalo sačuvati:

Ima li u kabinetima pijanki?
Terevenki?
Sladostrasno-zabavljačkih igara?
Čulnih ćaskanja?
Pohotljive erektičnosti?
Morbidno-erektivnih pulsacija?
Činovničko-seksualnih frakcija?
Službeničko-vaginalnih kontrakcija?
Anomalija?
Bahanalija?
Institucionalnog seksa?
Neovlašćene reprodukcije i neplanirane civilne populacije u domenu seksualne rotacije?

I konačno — da li je institucionalni seks izuzetak ili sistem?

Vrhunac ironije je u tome što je danas u centru afere čovjek koji je vodio Agenciju za nacionalnu bezbjednost. Instituciju koja bi, po definiciji, trebalo da štiti državu od prijetnji — spoljnih i unutrašnjih. Ispostavlja se da je država, kao i mnogo puta do sada, najveća prijetnja sama sebi.

Zanković je najavio da će njegova knjiga „Institucionalni seks u Crnoj Gori“, započeta još u vrijeme afere Ivanišević, dobiti nova poglavlja. I ne samo to — najavio je i nova zvanična pitanja vrhu države i državnim činovnicima, jer, kako za "Barski portal" kaže, previše je indicija da se sve ovo nije dešavalo „samo ponekad“.

Crna Gora je, dakle, promijenila vlast, ali nije promijenila navike. Institucije su i dalje aktivne — samo što ne rade ono zbog čega postoje.

A kamera? Kamera radi bez greške. Ona, za razliku od institucija, nikad ne spava.

Pozivamo vas da odgledate video zapis gostovanja Ivana Zankovića na temu koja je danas možda aktuelnija nego u vrijeme kada je objavljen.