Labud N. Lončar – pjesnik svjetlosti u hramu riječi

U gradu gdje riječi imaju svoj dom, u Biblioteci „Milutin Bojić“ na Hadžipopovcu, na ogranku koji već sedam godina njeguje kulturu pisane riječi kroz ciklus „Književni razgovori“, održano je veče koje će u srcima prisutnih ostati zauvijek utisnuto kao svjedočanstvo o dubini poezije i plemenitosti duha. Gost tribine bio je pjesnik, prozaista, urednik i barski kulturni pregalac – Labud N. Lončar.

Pod umjetničkim i duševnim vođstvom Valentine Novković, urednice tribine, koja je dosad ugostila više od 250 stvaralaca, veče je poprimilo obrise svečanosti, ne samo po programu, već i po snazi utisaka koji su se kao voštani odsjaji širili među prepunom publikom.

Razgovor je tekao u znaku promišljanja o smislu stvaranja, pjesničkim počecima, uzorima i dubokim tokovima koji oblikuju jednog pjesnika. Da li se pjesnik rađa ili postaje? Gdje je mjesto poezije u svijetu prenaglašene brzine i površnosti? Može li ljubav zaista trijumfovati nad prolaznošću? – to su samo neka od pitanja koja su otvarala vrata unutrašnjeg svijeta Lončara, čije su riječi, poput zvijezda, padale u dušu slušalaca.

„Sve što radimo samo je priprema da se doživi ljubav“, saglasio se Lončar sa riječima Isidore Sekulić, ne ostavljajući sumnju da je poezija njegova misija, a ne puko sredstvo izražavanja.

Uz anegdote iz vojničke službe, koje su dio prozne knjige Svako ostavi neki trag, slušaoci su imali priliku da kroz smjeh i sjećanje sagledaju jedan životni put u kojem su i bol i ljepota imali svoje mjesto. Stihovi iz zbirki Sidro noći i Ako prećutim pjesmu, kao i nove pjesme iz neobjavljene zbirke, donijeli su tišinu punu poštovanja u salu.

Posebnu draž večeri donijelo je predstavljanje Udruženja „Nekazano“ iz Bara, koje je pod Lončarovim vođstvom postalo svetionik kulture u Baru i dobrim dijelom u Crnoj Gori. Istoimeni književni časopis i Haiku časopis – prvi te vrste u Crnoj Gori – svjedoče o njegovoj predanosti slovu i duhu.

Prostor biblioteke bio je ispunjen do posljednjeg mjesta, ali nijedna duša nije ostala prazna – publika je ne samo slušala, već i učestvovala, disala sa stihom, živjela sa riječima. Cjelokupnu tribinu zabilježio je bibliotekar Branko Ječmenica, te će i oni koji nijesu mogli prisustvovati imati priliku da kroz video zapis dožive ovaj nesvakidašnji trenutak.

U večeri punoj uvažavanja, Lončaru je uručena Zlatna gramata Srpske umjetničke akademije „Vizantija“, rad kaligrafkinje Danke Ivanović, koja je u prisustvu umjetničkog direktora „Vizantije“, ujedno i direktora KC „Hadži Ruvim“, svečano uručena pjesniku. Predsjednik Udruženja „Scena Crnjanski“ Miroslav Ćosović i Bratislav Todorović, zajedno sa Vesnom Kerečki, darovali su mu tradicionalna izdanja udruženja, kao znak poštovanja i zahvalnosti.

„Ovo je bilo najbolje i najkvalitetnije književno veče u proteklih sedam godina“, rekao je Predrag Peđa Stanaćev, naglašavajući da je Labudova harizma utkala zlatnu nit u tkivo ove noći.

Kada su se riječi stišale, veče je nastavljeno u obližnjem restoranu, gdje su se stvaraoci i ljubitelji poezije družili uz prijateljsko ćaskanje, noseći sa sobom iskru poetskog ognja koji je te noći gorio u Beogradu.